Ladrona

četvrtak, 11.09.2008.

sezona kiselih krastavaca..

najviše sam te voljela rano ujutro.

ti bi se pravio da spavaš (i molio za još 5 minuta)..

a ja bi prije prve naše prozborene riječi,

nervozno palila cigaretu..

ne iz potrebe već da potrošim tih 5 minuta

(nebitnih.. )

onda bi me ti ljubio u oblaku dima

koji bi nas gušio i tjerao suze u krajeve očiju….

(MI kao da to nismo primjećivali..)

bitniji su bili oni prljavi jutarnji dodiri..

sve ono prije i kasnije….

i tako svako jutro…noći su bile neki drugi film..

pomalo dekadentan….

ali nama je bio taman..i u reprizi…



znam da nisam tada bila svjesna tvoje prisutnosti..

u toj nekad našoj sobi..

ali voljela sam te…to sa sigurnošću mogu napisati.

voljela sam te i dok sam bjesnila na tebe.

i kad bi ti plakao, voljela sam te..

i kad mi nisi kupovao moje najdraže cvijeće, moje astromerije…

rekao bi - ti i tvoja 'astronomija'..(baci pogled u vrt..)

i kad si pokušavao maknuti sve lomljivo izvan mog dohvata.

da ne porežem auru ili mali prst..

koji bi ti onda ljubio da ne ostane traga..

(nikad mi niko to nije radio osim tebe..)

voljela sam, ali

…kao da nisam primjećivala. tvoju odanost,

(ime koje si mi nudio),

tvoju ljubav, tebe i sebe..

ali sa sigurnošću mogu napisati, volio si me..

iako je sve odavna izmaklo kontroli..

a zapravo ni ne znam što je bilo ….

ne vjerujem sjećanjima.

kao da ih nema..nema algoritma koji vodi do njih…

nisam sigurna…kako je sve završilo, tko je koga izbrisao.

možda ti mene (da ti mene..)

jer nikada nisam slušala sve što si mi govorio,

(dok sam lutala nekim drugim svemirima….)

u mojoj glavi sve je bilo ok-ej

dok sam imala nešto za lomiti…

sad ostajem samo ja sama i bezbroj figurica koje ne želim….

(ni na polici ni u rukama)



…ionako nikada nisam znala što želim...ali ti jesi..

i to sam voljela kod tebe…beskrajno..

i priznanja…. (neka još čekam).

i obećanja…. (neka još kršim).

jer..ti bi rekao…počela je sezona kiselih krastavaca…

a ja....ja bi samo kimnula glavom i zapalila još jednu..……

četvrtak, 29.11.2007.

vampirica iliti #%$&?!

vampirica..emocionalna..
najbolji opis za jednu moju prijateljicu…ma za više njih, prijateljica, poznanica, kolegica, popis je dug…
zasad u tom redu nema muških pripadnika spomenute kategorije, a ako je nekad i bilo, moram priznati da su po tom pitanju prokleti amateri naspram žena..

ona bi za sebe rekla da je prosječna cura…a ja tako ne volim takve izjave a još manje takve ljude…osobno, draže mi je da budem gora ili još draže bolja, samo da nisam prosječna…u tu kategoriju ide i ono volim sve što vole mladi…ma nemoj…

možda početak teksta daje naslutiti da nas dvije možda i nismo prijateljice…i o tome bi se dalo..i nismo, po mojoj definiciji...po njenoj vjerojatno najbolje....ženska percepcija...

upoznala sam ju prije nekoliko godina na fakultetu…iskreno govoreći, bila je jedna od mnogih žena koje sam vidjela, upoznala, ali koja mi nije nešto zapela za oko..viđala sam ju, a kako bi je vidjela tako bi ju i zaboravila…nedefinirana pomalo, pa mi zato valja nije sjela na prvu loptu da bi ju zapamtila po nečemu..kasnije mi je priznala da me nije mogla smisliti, dapače upotrijebila je izraz mrzila jer mi nikako nije mogla prići a htjela je..ja to naravno nisam primijetila jer nikada nije išla na kave s nama, predavanja, van ili šta već, nit je ikad pričala sa mnom..onda je jedan moj prijedlog za neki izlazak promijenio sve…naime, ja kad zovem ili predlažem nešto onda se poziv odnosi na sve koji su trenutno u mom okruženju…ne šaljem svakom pisanu molbu i ne provjeravam 10 puta želi li ići ili ne žele..ona je htjela takav pristup….onda se malo odvažila, izašla s nama i stvari su krenule u nekom smjeru….
simpatična cura, povećeg životnog iskustva, onog negativnog malo više..bar se meni tako učinilo…u 20 i nešto sitno godina utrpala je stvarno svašta….malo previše za mene, imajući na umu da je dobru polovicu toga sama izabrala i trpila, pa se žalila…

neću reći da mi (ju) je bilo žao, pa da sam se zato zbližila…prije je stvar u tome da je bila drugačija, a ja volim (upoznati) drugačije ljude…otvore ti malo oči i horizonte, a ponekad i osjećaje….
to drugačija, odnosilo se na njemu otvorenost o pričanju nekih stvari….onih dobrih, onih bolnih i onih koje definitivno nisu za ničije uši osim božje…naravno ja sam uvijek bila čista suprotnost prethodnog..u svom svijetu, s tek nekoliko bliskih ljudi i sa zidom oko sebe..nisam tražila prijatelje, pustila sam ih da se dogode, nisam pod svaku cijenu tražila ili prihvaćala nekog…znala sam biti sama, mogla sam biti sama i sretna…nije mi trebala ovisnost, da me upotpuni, rekli bi neki, i pretvori u 'pravu' ženu..

u svemu tome različitom imale smo jednu približno zajedničku crtu, bile smo spremne riskirati ponekad, za neke stvari koje drugi ne bi bili spremni…iako je i tu postojala razlika, ona je uvijek bila spremna riskirati zbog drugog /čitaj frajera/ a ne zbog sebe, prijatelja, ili tek prilike neke, a ja sam htjela sebi (a i drugima) dokazati da se sve može (ponekad i treba) i da mi ne mogu ništa…

to mi kod nje nikada nije bilo jasno…riskirati zbog frajera, a ne zbog sebe prvenstveno…činiti sve za frajera, a ništa za sve ostale i naravno sebe…dapače, živjeti za njega na uštrb sebe….
obzirom da je iz sjebane obitelji (iako, svi smo mi iz više-manje sjebanih obitelji) s majkom goropadicom sponzorušom (jbga i zakonite žene mogu biti sponzoruše, pogotovo ako muževi rintaju od jutra do mraka, bogu iza nogu, na drugom kontinentu, a one peglaju bar jedne guccijeve naočale za 2 soma mjesečno)…..nisam ju osuđivala, već sam slušala i razmišljala i čudila se…njen život i postupci meni su bili egzotika…neprivlačna egzotika ali egzotika…

kad bi me hvatao crnjak (pogotovo veeeliki), znalo mi je pasti na pamet, da bi možda trebala biti drugačija, možda poput nje…tipično žensko, cendravo, ovisno, nemoćno…te su ideje trajale kratko, do prvog vikenda i liječenja depresije na puno bolji način od cviljenja na ženskom ramenu…s dragim prijateljem/prijateljima koji je uvijek bio tu kad je trebalo, reći mi da ne serem i odvući me negdje van….

to je bila moja shema…ja ne bi izvodila drame kad mi ne bi uspjela veza, kad bi po jbni 5 put pala omraženi ispit, ili kad bi jednostavno došlo do grla…..ja bi nazvala nekog, otišla van i ispucala se..

uvijek sam cijenila što su muškarci u većini lišeni te otrcane i iritantne patetike, cmoljenja i kukanja….zato su mi ponekad i draži ko prijatelji, jer nisu jbne cvilidrete...ko većina žena..
oni ne analiziraju, oni stvar ili gurnu pod tepih ili ju riješe…i to je to…nema mrcvarenja svih oko sebe....oni znaju da od previše suza nema kruha, samo podočnjaci…

prethodni redovi govore dovoljno….ona je ta…emocionalna vampirica….
koja je u stanju istu stvar pretakati iz jedne u drugu čašu milion puta…i tako poduže…godinama da budem točnija…takva je u svemu…cendra zbog faksa, a ne čini ništa da bi tu jbnu diplomu konačno dobila u ruke nakon 10 godina studiranja (ne, nije feR i nije medicina!), cendra zbog mame koja ju tlači, a činjenica je da ju i sama zove non stop jer joj se gle čuda pas popiškio na krevet, jer na poslu ovo, jer sestra ovo…bla bla bla….frajeri su posebna priča…ne drugačija, već teža, napornija i bez izlazna kategorija….

kaže da ih mrzi i odriče ih se svako malo…jer ju ne poštuju, jer ju ne vole, jer ju ne tretiraju kako zaslužuje i kako bi htjela…a stalno im se vraća..onim najgorima i više puta….odnosno godina…
ima jbnu grešku u nekom kodu jer pada samo na inferiornije frajere od sebe, mentalno, fizički, duhovno, ma na totalne luzere, ne duhovite, ne obrazovane, ne inteligentne, oženjene, osakaćene mentalno i emocionalno (više od prosjeka)….

sve mi jbno griješimo u toj volim-mrzim muškoj kategoriji ali ona definitivno nema konkurenciju što se gluposti tiče..

negdje sam pročitala jednu 'pametnu'…ako imate sreće u dvadesetima će vam netko slomiti srce'….dvosmisleno….budi sretna što si uopće voljela i bila voljena ili budi nesretna što si nekome dopustila da ti slomi srce..

njoj su srce slomili 20 puta u tih dvadeset i nešto godina….ponekad isti frajeri po nekoliko puta, ponekad različiti, ponekad njihove žene, cure…

ne znam da li da joj se divim koliko se puta dizala s poda nakon ljubavne nesreće ili da se divim činjenici što je sve spremna učiniti da ne bude sama ni par dana….

ona kaže da je voljela više puta…ja kažem da nije…nijednom do sada…zaljubljena i zaluđena je bila, u to ne sumnjam, ali ljubav…..ona ima drugačiju definiciju ljubavi..ona je zaljubljena u riječ ljubav, pojam i sve što to sa sobom nosi…znači, nema samoće, nema samostalnog razmišljanja., nema ja, ja i ti, nego mi, samo mi i slično…

ja bi vjerojatno već riknula da sam doživjela sve što i ona….a opet nisam baš sigurna, bez lažne skromnosti , da bi si dopuštala stvari koje je ona dopuštala drugima….

ona je dopuštala da je varaju, mentalno i fizički, da je kradu, emocionalno i financijski, da je ponižavaju, javno i u 4 zida, ona je bila spremna gutati kojekakva sranja samo da zadrži tu tzv ljubav…to nešto, toliko precijenjeno ili toliko potrebno, bar u njenim očima….

ponekad nisam znala koja je od nas dvije fckng luđakinja, ja hladna ko stijena, ogoljena od tih nekih drama, ili ona 'normalno' extra emocionalno i cendravo žensko??? vjerovatno obje, ali meni je moja kategorija draža, jbga..

ona je non stop bila u nekim dugim, mračnim i teškim vezama (trokuti, četverokuti, djeca, žene……), a ja sama, ili se zabavljala ne dopuštajući nikome, ili rijetko kome da mi se približi…za ovo zadnje je i ona djelomično bila kriva, jer gledajući sve što se njoj događa (bez da gledam i druge), bila sam čvrsto uvjerena da se meni to neće dogoditi…i da ja to neću dopustiti…

na početku su te sve njene pričice bile zanimljive, a s vremenom, s godinama, postale su veliki teret….jer svih tih godina ona priča iste priče…s istim akterima s istim temama s istim završetcima…a ja slušam….savjeti, traženi ili ne traženi nikada nisu pomogli, jer ona zapravo (trebalo mi je neko vrijeme da to shvatim) ne želi savjet, ona želi da ju netko sluša, beuzvjetno, jer to ne čini njen frajer doma, jer to ne čini njena mama, tata, sestra i ostale prijateljice….

može se shvatiti zašto je to tako….jer koliko god sam joj ja htjela pomoći, olakšati ili razveseliti na neki drugi način osim da joj ponudim rame za plakanje, ona je baš htjela to…i samo to…ne prijateljicu već slušateljicu iako mislim da je to do njene iskrivljene definicije prijateljstva…kako to drugačije shvatiti, kad za nju 'prijatelji postoje i trebaju dok se ne nađe frajer…nakon toga, ona ne zove, ona se ne javlja i ne pita, dok cvjetaju ruže, mjesec dva, tri, a nakon toga, eto opet cendranja i muke..

….do nedavno ja nisam znala što znači oprostiti nekome koga voliš a tko te povrijedio, i kako u svemu tome obuzdati ego i ponos, kojeg ja imam na lagere (hvala tata :) )…i to zbog sitnice, zbog koje ona vjerovatno ne bi ni trepnula….valjda čovjek s godinama i sranjma ogugla na sve i prepusti se kolotečini….

meni je prvenstveno bilo teško oprostiti zbog mog enormnog muškog ponosa i ega , i zbog toga jer nikad nisam neka milosrdnica koja je praštala i koja je uopće trebala nekome nešto oprostiti….u ljubavi, to se uglavnom odnosilo na to da me u životu nitko nikad nije ni pokušao ostaviti i da sam te prljave poslove uvijek i jedino obavljala ja….ili bi ostavila ili bi otišla (kad više ne bi voljela, ili kad me više ne bi voljeli…)

a onda je došao on….zbog kojeg sam omekšala neke svoje tvrdokorne obrasce i porušila neke zidove...zato je mi je i bilo teško oprostiti….jer sam prvi put dala skoro sve, a dobila nerazumijevanje…na stranu da sam u tom našem kratkom prekidu i ja svetica nisam imala putra na glavi, ali obzirom na moj eGo, naravno da on je bio taj koji je generalno sjebo…iako je samo tražio malo vremena…zapravo bio dovoljno hrabar reći neke stvari, a kasnije i priznati da je pogriješio....
no u mojoj glavi to je bio kraj…da sam pravo žensko, ili kao moja prijateljica, vjerovatno bi doma cmizdrila a njemu slala hrpu poruka i mailova da ga bezuvjetno volim i da sam spremna i čekati, trpiti, boriti se za njega, ma sve…mene je na kraju, nakon što sam svima (bliskim ljudima) ispričala da je on sjebo i pri tome dodala da ja nisam ništa izgubila (eh taj ego), bilo sram reći, da volim ga, da spremna sam pokušati ponovo, razjasniti stvari, oprostiti…mene je bilo sram…bolesno, znam, ali tako je…

nju nikada nije bilo sram…ni kad ju je dečko varao, ni kad je bio oženjen, a žena joj kucala na vrata, ni kad su se njeni toliko hvaljeni dečki upucavali njenim prijateljicama njoj pred očima iskušavajući njene granice, ni kad su je zlostavljali, okradali, ma nikad…ona je o svemu tome pričala, žalila se, tražila savjet, a na kraju bi on poslao neku ljigavo patetičnu porukicu (najčešće neki narodnjački pjesmuljak s rimama volim te-voliš me) i sve bi bilo ok….jer to mora da je ljubav…gledajući nju i sve te njene koreografije ljubavi nisam imala ni najmanju želju da se zaljubim i da eto ne budem jadna sama…..

na kraju je to naše kvazi prijateljstvo preraslo u psihoterapeutske susrete…i to besplatne…zapravo nikad to i nije bilo pravo prijateljstvo iako mislim da je imalo potencijala…da je i njen odnos bio otvoren i bezuvjetan prema meni, kao moj…ali nije…nje nije bilo kad sam ja trebala osmjeh, šalu ili rečenicu ma proći će…ona je tada uglavnom, ma zapravo uvijek okupirana s tadašnjim frajerom i njegovim problemima….a ja sam kao što sam i sama tvrdila (eto mi ga na) bila dovoljno jaka da preživim sama…i jesam….ali granicu je prešla sa drugim mnogo bitnijim stvarima…molbe za pomoć nisu vrijedile za prijatelje, već samo za frajere (preseljenje, auto i neke sitnice, sjebani dogovori i sl…..) ….i tako unedogled….

iako nisam pasivna, taj sam odnos ostavila takvim….ona cendra ja slušam……kad mi se da…a uglavnom mi se ne da…ili me uhvati na onaj dan kad sam odlučila glumiti jbnu samaritanku, pa najbem…….

nije da joj nisam neke stvari rekla…jesam…direkt…i naljutila se… ….nakon što se ispričala i obećala da me neće zamarati s jbno napornim i beskorisnim stvarima, da neće kukati uvijek o istoj stvari, da neće tražiti savjete jer ih ne koristi i da neće trošiti moje vrijeme na jbne ženske drama queen pizdarije, ja rekla ok, i eto tlake ponovo…i to vrlo brzo…

naravno da se ništa nije promijenilo svih ovih godina…osim možda novog luzera u njenom životu….
a šta sam mogla??? nisam tolika kuja da ću nekom reć marš iz mog života pun mi te k……iako bi ponekad i trebala…točno tim riječima...ali mi se ne da trošiti energija….takve ljude jednostavno izoliram od sebe…maknem ih nekako..ne javljam se…ne odgovaram na pozive…ali neki kao ona nikako da shvate….
da su jbni emocionalni vampiri, da su prepuni negativne energije, da su dosadni naporni i bezobzirni….

ovaj tjedan me već zvala triput..jednom sam se javila i gorko požalila…više ni fore idem na wc javit ću se (pa se ne javim) ne pale…zove ona za minutu ponovo..ako me nema na mbt, zove doma, ili na posao ili šalje mail ili poruke od 10 djelova i tako u nedogled.....

ponekad me ljudi čudno gledaju kad mi zazvoni mobitel, a ja ga ili pokrijem rukama ili jastukom ili gurnem negdje da ga ne čujem….jer mi se smuči kad vidim tko zove…jer znam scenarij napamet….i jer mi se ne da…

jučer je opet zvala…ON je bio kod mene i samo me sa smješkom pogledao kad je vidio tko zove…već je bezbroj puta svjedočio našim ispraznim razgovorima u kojima ja sat vremena kimam glavom i bar nekoliko puta bezuspješno pokušavam završiti razgovor..
javila sam se…ne znam zašto…možda zbog nepotrebne grižnje savjesti jer se nisam javila ni juče ni prekjuče…pa ajde…budem danas…gorko sam požalila iste sekunde….ON se samo smijao…gad….a ja glupača…
a onda mi je sinulo....mrtva hladna sam, odložila mbt na stol i otišla u hodnik po njegov mbt i telefon…od svog lajanja ona naravno nije ni primjetila da ja ne slušam..
nisam ga ni pogledala, jer sam znala da je shvatio moju namjeru...da jesam vjerojatno bi oboje riknuli od smjeha i onda ništa od mog paklenog plana..
ne znam kako mi to prije nije palo na pamet - s njegovog telefona nazvala sam svoj kućni…i približila se da ona čuje jbni telefon kako zvoni…..a onda rekla, sory moram se javit važan poziv, čujemo se…bye bye…ON je umirao od smijeha…i rekao da sam kuja…ali poštena i sa stilom….shvatila sam to kao kompliment, jbni kompliment…jer mi je ideja pala na pamet u nimalo inspirativnom trenutku…

danas je opet zvala…sory imam gužvu, sastanke, zvone mi telefoni, čujemo se…….

nije ona glupa…samo se pravi…i dobro joj ide…od sad kopiram tu njenu karakteristiku…joj oprosti nisam čula telefon, nije me bilo u grad, pokvaren mi je mbt, nisam imala vremena bla bla bla…dok ponovo ne popizdim kao prošle godine steram ju u kurac i guštam u sljedećih par mjeseci bez njenog cendranja…..dok se ne javi, i opet počne cendrati da joj je žao….

beizlazan krug….najebala sam…do kraja života….nema se tu šta napraviti…ona je imela….ne ona božićna, 'kiss me' imela, već ona parazitska na drvetu sa onim bijelim smrdljivim i ljepljivim kuglicama, 'fuck off' imela…

jbga…

ps. sinoć je zvala još tri puta…prvo je zazvonilo u busu.. nisam se javljala dobrih par minuta…. ljudi su mislili da ili sam gluha luđakinja ili luđakinja koja ih zajebava onako umorne s posla..
nisam uspjela ni ući kako treba u stan….opet je zazvonio…nula bodova….nakon pola sata ponovo…zvoni i zvoni…mama gleda i šuti…pa pita, opet se ne javljaš….
a-ha ona je…ma odjebi to, draga moja…..

jutros je poslala e-mail podugački…opet isto, bla bla…još se usudila komentirati kako se mene može zvati i zvati ali me se nikako ne može dobiti….na kraju je napisala, ti si me uvijek znala slušati…

eto, ja sam jbna slušačica….uz to fino ide etiketa glupača…
ali mislim da ću se ako faza ignoriranja (obzirom faza iskrenosti nije upalila već nekoliko puta) ne upali pretvoriti u buffy – vampire slayer…pa nek budem prva koja je završila u zatvoru smaknuvši dosadnu, napornu, živčanu, isfrustriranu, nedojebanu kvazi prijateljicu….

petak, 21.09.2007.

naše mjesto za dvoje...

Nikada nisam previše razmišljala kako će izgledati moje vjenčanje…
Niti prosidba…..

Sve u svemu ako i jesam,
to definitivno nije uključivalo scene gdje ja pronalazim prsten u čaši šampanjca
ili lomim zube na isti jedući najdražu tortu.
U mom filmu nije bilo klečanja na koljenima, niti aviona sa ispisanim sudbinskim pitanjem,
još manje prosidbe u pauzi tekme na stadionskom displayu….

u fazi pubertetske emancipacije bila sam zaluđena idejom da ja zaprosim svog budućeg,
ako ga nađem, jer tada baš nisam bila sigurna da je moguće naći dotičnog....
Ah te divne godine.
Naravno, bila sam izričiti protivnik svih onih očajnih vjenčanica za očajne udavače (i danas sam)
a i ostalog popratnog kiča…
mogla sam se vidjeti tek u savršeno jednostavnom bijelom odijelu…
samo mi je problem bio zamisliti s kim bi ja to mogla otići pred oltar…
jer nikada nisam mogla zamisliti da jednoj osobi kažeš da zauvijek....za-uvijek..
vječno je za mene bilo zastrašujuće…
a onda sam naučila da vječno ne postoji..i da o tome uopće ne treba voditi brigu…
uživaš dok traje bez nekih kalkulacija…
zadnji dio mi teško ide..valjda s godinama čovjek postane ziheraš…
i to veliki…tako i ja…makar ponekad na sav glas pričam kako bi ja ovo ono riskirala…
do prije nekoliko mjeseci vjerovatno i bi, ali sad mi je hrabrost nekako na stand by-u...
Sve u svemu, namjeravala sam, ako do toga dođe svom budućem postaviti pitanje, zapravo više zahtjev..
kao u onoj pjesmi – daj mi ime da ga stavim iza svojega..
Po meni je lakše pitati nego odgovoriti…fckng control freak...
jbš ga, ali tako je to u mojoj glavi…

*******
Nije da o tome nije bilo govora i da već jednom nije pitao..
Tada sam se fino usrala i diplomatski se izvukla…
zapravo uništila sam taj trenutak u cjelini…nenamjerno…
jednostavno sam takva…
imam tu neku grešku i svaki put kad me netko dovede u situaciju da traži neki važan odgovor (u vezi 'budućnosti'!!!)
ili ne daj bože moram izabrati nešto što ne uključuje hranu s menija u restoranu - kolaps u mojoj glavi…
blokada..blackout…ja bi uvijek i jedno i drugo…
a i nekako mi se učinilo da je prvi put pitao jer je osjetio da ću možda otići…skoro i jesam….

ovaj put je bilo drugačije....
Nije pitao (valja poučen prošlim putem) već je samo rekao (provirivši ispod plahte) - udat ćeš se za mene....
Znam da ćeš se udati za mene..onako sigurno bez zadrške, bez obzira na sve...
Želim tvoju djecu, želim se svaki dan buditi kraj tebe, želim da budeš ta…moja…do kraja života..

već sam mu po pogledu namirisala da ima nešto važno na umu, no svejedno nisam mislila baš na to…
I opet slično, izbezumila sam se, zaledila
malo manje nego prošli put….
ali…
Opet nisam znala što da kažem...
- to DA je tako teško reći, ne znam zašto......
................
a negdje usput sam zaključila (sekunde u takvim stvarima traju čitavu vječnost)
da on zapravo nije postavio pitanje pa onda ni odgovor nije potreban..
To je bila tvrdnja, ne?
Pa mi je onako zbunjenoj prišapnuo, sad bi trebala nešto reći….
Obzirom da sam ja i dalje ostala šutjeti s blesavim smiješkom (zar to nije govorilo dovoljno?),
Prošao mi je prstom preko usana i kroz onaj svoj blesavi osmjeh prošaptao –
želim da mi pereš gaće….

I tu sam pala…
Ko kaže glupača, nek mu je. Ja kažem, vrlo rado..
nasmijala sam se skoro do suza i rekla ono što je htio čuti - da, prat ću ti gaće....i kuhati i sve ostalo....
ne zato jer negdje u nekim uputama piše da dobra žena pere, kuha, pegla i sl, već zato jer to želim, jer mi je gušt...i jer znam da će on sve to raditi i za mene (osim pranja gaća )

*******
bilo je neočekivano, ali bilo je lijepo..
savršeno mjesto (pobjegli smo malo van zagreba......), savršen trenutak...

sve je izveo spontano i bez koje-kakvih pizdarija, cvijeća, vina, skupocjenih poklona,
bez svih tih meni osobno vrlo iritirajućih klišeja iz loših filmova i nepostojećih bajki..
I tako sam rekla da…suprotno svim naputcima…
Iako mi još uvijek sve to izgleda kao jedna od naših igrica…reci mi, reći ću ti….tako nekako….

od tolike priče mojih prijateljica kako je to ekstra važna stvar da valjda svi trebaju znati i vidjeti
od prstena pa nadalje, kod nas se ništa nije promijenilo…
nitko ne zna osim ako se moj divljak nije neki dan s prijateljima gledajući tekmu malo napio i podijelio sretnu vijest obzirom je to zadnji put učinio kad sam mu rekla da već par dana nema tetke iz splita sa stvarima…

meni je bila frka, a on je boga molio da dobije titulu tate…
čudni ti muški, uvijek obrnuto…

kad god kažem, nemoj nikom reć, to je moja stvar, odnosno naša,
on ko ptičica s osmjehom propjeva..
i uvijek su te stvari meni dvosmislene i ne znam dal bi se veselila il plakala,
dok on istog trena zna….da je to super stvar..pa valjda onda i je..

znači zasad nitko ne zna…
nema prstena, nema datuma, nema zajedničkog stana koji kupujemo na kredit od 30 godina, nema planiranog broja djece, njihovih imena, razgovora zašto zadržavam prezime, koga ćemo zvati na svadbu…

glupih pitanja sa strane dali ćemo slaviti zaruke (kakve jbne zaruke?!?),
u kojoj crkvi ćemo se vjenčati, gdje ću iznajmila vjenčanicu i kupiti cipele……
(ne pada mi napamet dati 5-6 tisuća kuna za neku otrcanu haljinu koju je nosilo toliko njih prije mene i to za jedan dan)……

napomenula sam mu da ne želim nikakvo grandiozno vjenčanje, preseravanje niti bilo kakvo srodno sranje..
Crkva kao crkva (institucija) mi u biti nije bitna jer mi je bog davno dao blagosolov…
ali želim se vjenčati u crkvi, matični uredi su mi pre sterilni i nemaju nikakvu toplinu ili priču…
želim malu intimnu ceremoniju za odabrane…ne za ove, one, daljnu rudbinu bla bla….
to je moje vjenčanje i ne želim ga dijeliti sa svakim…

kao što ni ne želim klasične svatove, večeru, iritantne gluposti sa vlakićima, seoskim kolima i tortom i vatrometom….
ne želim….nek se ljuti ko god hoće…zaboli me….
taj dio možemo poslije…velika fešta za sve ali ne po tamo nekim uputama kako to treba izgledati…

on zna da mi brak kao brak na papiru ne znači ništa….
i da smo mi već u braku bar jednom nogom…
zajednički život koji podrazumijeva dijeljenje svega, i dobrog i lošeg, oćeš nećeš, je brak
a ne tamo neka crkvena ili državna potvrda za koju još moram i platiti…
koliko ja znam bog blagoslove ne naplaćuje, a za državu mi se jbe..

Ps. u posljednje su vrijeme jutra koja dočekujem-o eklektična i divna u svojoj kompleksnosti.
kk je imala pravo…može se..
sada izgledamo kao dvije sijamske žličice….
jedno uz drugo..sklupčani na našem mjestu za dvoje….

utorak, 28.08.2007.

***meni se....****

meni se putuje…
opet,
a tek sam se vratila..….
recimo na korčulu ili u zadar….
on bi dodao…………u portugal….
jer zna da tamo sve miriše onako kako volim….na porto i kolače od lješnjaka..

meni se putuje a znam da se njemu (zapravo) ne ide nikamo..
kaže da mu je teško (skoro nemoguće) zamisliti što se događa u mojoj glavi…kad ga gledam onako..sva odlazeća…
ja u tom trenu zamišljam sve i svašta..
a zapravo se bojim da neće proći ni tren a već ćemo postati netko drugi…
ja ću otputovati, a on će ostati čuvati sestrinog psa (i gledati utakmice najdražeg kluba)..
koji loš film….

u posljednje vrijeme imam problem(a) s imenovanjem stvari….
prepoznavanjem ljudi, podnošenjem vremena..biranjem riječi….
ili obrnuto…
najlakše bi bilo otići ali……..taj sam obrazac previše puta iskoristila…

u posljednje vrijeme nekako sam nespremna na jutra..
čak i ona koja dočekujemo zajedno..
jer se razlikuju od njegovih..
i na tome sam zavidna..ljubav nema ništa s tim..
njegova su jutra daleko bolja, mirnija,
dok ja slažem prethodne snove u već pretrpanu ladicu..
razmišljam koga sve danas moram nazvati,
zabraniti im vožnju tramvajem,
i hodanje po iLici…..'njega' ali to nije bitno..

kada spava (a ja ga bezobrazno pokušavam probuditi pogledom),
poželim ga sanjati..pa da nam jutra budu istovjetna…

objasnila bi mu to velikim riječima
(koje on na kraju kao pravo muško ne bi shvatio)
a sigurna sam da bi u nekom filmu prilično dobro zvučale..
(ja kao audrey hepburn u doručku kod tiffaniya – to bi bilo lijepo..)

Ma, objasnila bi mu…, jednostavno..
da znam..kako…..ali ne znam..
znam samo da mi se putuje…

ps. i do katalonije..da još jednom vidim one lijepe dalije-ve iskrivljene satove..

četvrtak, 16.08.2007.

o Lavicama i kurvicama..

neki dan se potvrdila ona stara narodna – nikad ne bih htjela biti muškarac jer bi morala oženiti neku ženu.
inače nisam u potpunosti pobornik tih redaka ali jedno žensko stvorenje me dobrano uvjerilo da je autor bio u pravu.

dotična je neki dan završila na naslovnici, zajedno sa svojim kako bi se ona pohvalila vrlo pametno sročenim postom o ne znam točno čemu..totalni čušpajz od svega - kurvice, katolička crkva, zaštita zakonitih žena, nevjerni muškarci sportaši, ma ne znam točno, ali kurca taj tekst pametnog u sebi nema.
da ista zna išta o medijima i marketingu, znala bi da se naslovnici našla jer se netko od moderatora jako dobro našalio s njom.
pa nije vlatka pokos bez razloga na naslovnicama. voljeli ju ili ne, ona prodaje novine, zbog nje i inih se čitaju najgora žutila i sl. tako je i ta lavica ili kraljica kako se već nazvala poslužila za malo više klikanja...

sigurna sam da mi ista ne bi ostala dužna glede mog nicka i apsolutno sam sigurna da bi na temelju toga smislila prilično zabavnu pričicu i svrstala me u skupinu kojoj je već spomenuti post posvećen.

dojmila me se. poprilično.
ali na onaj način kad se čovjek grohotom nasmije kakvih sve izdrka na ovom svijetu ima. i da takvi izdrci imaju djecu i odgajaju ih u toliko uskim okvirima da pucaju po šavovima....

lavica se dotaknula sve prisutne afere višnjić.
vrlo impresivno je ona sve što se dogodilo svela u jednu malu ali po njoj vrlo jasnu jednadžbicu. u kojoj zapravo nema nepoznanica.
ali imaju dvije poželjne varijable i jedna kurvinska varijabla.
iako po mom brojanju tu imaju bar dvije kurvinske što li već, al dobro….

po njoj, jedna je žena potpisom u crkvi i promjenom prezimena u muževo stekla doživotnu aureolu, zaštitu i veliku svetost.
ona je naime zakonita žena. druga je raspuštenica, citiram kurvica koja je taknula u nešto što nije smjela.
treći u ovoj priči je svemogući muškarac, sportaš, ševac. ja bi rekla kurac od ovce - koji ako nikada nismo bili sigurni, sada jesmo - spada u kategoriju part time nevjernika, pičkica koji ne poštuju žene, jebu di stignu, a po novinama se slikaju za zakonitom i uče nas male ljude što je savršeni brak, a zaboravljaju spomenuti da su jedni od onih koji ne vade na vrijeme
(iz gušta ili namjere da naprave svoju djecu koje ne mogu imati jer njihove bolje polovice ne žele celulit, strije i 10tak kila viška uzrokovanih totalno ne trendi trudnoćom),
a kad dodje 9 mj, ispričavaju se zakonitim ženama da su bili pijani i da im mala koju su povalili nije bila privlačna. e pa onome medju nogama očito je. pogotovo kad nije izašao stanicu prije..
o njegovim izjavama za medije nemam previše komentara osim da sam ipak mislila da će kao pravi muškarac koji je zjbo napravit kako treba..priznat dijete, ispričat se zakonitoj, a ne se licemjerno na najjadniji i prezira vrijedan način posut pepelom…i svoju ženu i ženu kojoj je napravio dijete i tu nevinu tek rodjenu djevojčicu…a i ta zakonita da ima imalo dostojanstva i ponosa poslala bi ga u kurac, a ne usvajala tuđu djecu, slikala se po novinama i pljuvala ostale majke, ne tako bezgrešne poput nje..

ne mogu se ni sjetiti što je sve dotična napisala. uglavnom psiholozi i psihoteraputi bi tu imali dosta posla. a i jedan babić-finka-moguš rječnik bi dobrodošao dotičnoj. da malo ponovi osnovne pojmove i definicije. a i gramatiku..
ja bi tu preporučila i razgovor s kojom duhovnom osobom jer dotičnoj zaista treba duhovna obnova. zapravo, obnova, u svakom smislu.

svakoj iole pametnoj ženi a i muškarcu jasno je da svijet nije crno bijela slika u kojoj photo shop i najmanju mrljicu dovodi do savršenstva, ili uopće i nije potreban jer sve funkcionira po špagici, 10 božjih zapovjedi i nepisanim moralnim zakonima.

eh, kad bi to tako bilo.
otkad je svijeta i vijeka ljudi varaju. lažu. i sl.
neki više, neki manje. neki priznaju, neki ne. neki nešto i nauče iz svojih grešaka, neki baš i ne.
al na kraju svako od nas svoj križ nosi. onaj gore je taj koji ima suditi, a ne kojekakvi isfrustrirani i nedojebani muški i ženski primjerci...

da se razumijemo:
vjerujem u boga, u instituciju crkve ne.
nekada jesam vjerovala ali nekad je crkva i njezini predstavnici bila drugačija, moralnija, manje licemjerna, manje politički angažirana i više u duhu ekumenizma nego danas kad se sve što nije katoličko proglašava krivim i lošim.
(svi smo mi od jednoga boga stvoreni, ako smo zaboravili).
ne vjerujem u pisane i nepisane zakone i kojekakve moralne pizdarije propagirane od najvećih svetih i nesvetih grešnika...
vjerujem u ljubav i vjerujem u obitelj...
ne vjerujem u brak na papiru, vjerujem u brak u praksi..
nevjeru u vezi, braku ili bilo kakvom odnosu opraštam (i o tome bi se dalo...) ali ne zaboravljam i to definitvno mijenja sve (there's no way back)..
veze s oženjenim u bilo kojem smislu, odnosno zauzetim ne podržavam i ne odobravam.
vjerujem u razvod kad ljudi nisu jedno za drugo, a nisu bilo dovoljno pametni da to odmah skuže, tako i u prekide kad se ljudi prestanu voljeti.
mišljenja sam da sve pedofile treba kastrirati i poslati u radne logore, kako one iz laičkih redova tako i klerike (posebice njih)..
vjerujem da je sve relativno, da sve ima svoj početak i kraj i da ništa nije vječno.
vjerujem da postoje vjerni muškarci i vjerne žene, kao i oni nevjerni.

ali još ne mogu povjerovati da postoje žene kakva je dotična autorica teksta koja se našla pozvana da inim hrvatima i hrvaticama definira neke pojmove..

za nju je višnjić sportaš, a žena koja mu je podarila dijete koje nije mogla sama napravit već uz svesrdnu pomoć spomenutog – kurvica. lijepo je to lavica sročila, ne kurva nego kurvica.
ne znam jel to od milja ili zbog toga što ne zna pravu upotrebu umanjenica u hrvatskom jeziku.
kao što i ne zna neke druge osnovne pojmove.
znači sportaš plus kurvica jednako dijete kojem crkva treba zabraniti odnosno ne dopustiti krštenje u crkvi jer od kurve je rođeno, pa ga treba etiketirati od malih nogu, kad ga se već i rođeni ćaća odrekao apriori ako ne odraste u pristojnog pripadnika društva.

i.v. je velika mučenica. o da..
jadna, baš ju žalim, odrasla sa zlatnom žlicom u ustima..
od malih nogu, tatica je sve sređivao za svoju kćerkicu, ona se samo trebala dobro udati i osvjetlati obiteljski obraz.
a di ćeš bolje nego s potencijalnom holivudskom zvijezdom. ipak je i tatica filmaš. pa to nekako ide jedno s drugim.
kućica na holivudskim brdima, čopor pasa, a na kraju sve to začinjeno u posljednje vrijeme must have asesoarom – usvajanjem djeteta. jer sebe treba čuvati. jer ona može roditi ali ne sada..jer sada nije in rađati, osjetiti u istom trenu i najveću bol i najveću radost na svijetu..
don't get me wrong - usvojiti dijete je plemenita i velika stvar, ali oni koji su plemeniti i koji rade za više dobro, ne slikavaju se po novinama s usvojenim djetetom dok vlastito odbacuju i marginaliziraju od rođenja..
isto tako ne vidim nikakvu sramotu (osim tugu) kad se radi, bar po mom mišljenju, o najvećoj nesreći koja ženu može snaći - nemogućnost da ima vlastito dijete...ali to ne znači da se može pljuvati po ženama koje su ipak blagoslovljene vlastitom djecom...sa zakonitim ili nezakonitim..

to što se spomenuta i.v. možda udala zbog novaca, samopromocije i sl stvari nije bitno. bitno je da je ona udajom dobila titulu zakonite. i bezgrešne očito.
još nisam probavila one njene izjave o samohranim majkama (ako sam dobro shvatila lavica je jedna od tih, pa mi nije jasno kako može braniti tako uskogrudnu ženu, kojoj su djeca kao nove usnice koje kupiš kod najboljeg ponuđača a ne plod ljubavi), a ni lavičine neću tako skoro..

naime, lavica traži da se crkva digne na noge i zaštiti zakonite žene od kurvica.
zaboravlja da ta ista crkva i njeni protagonisti savjetuju zlostavljanim ženama da o svojoj sramoti šute, da sačuvaju brak kao nešto sveto, jer bože moj nitko nije umro od par šamara..
isto tako sve te žene koje zakoniti muškarci zlostavljaju (oćeš fizički, psihički, pa čak i financijski) po crkvenim apostolima nekim su blagoslovom preodređene za veliku patnju na ovome svijetu (eh ta propaganda), jer na drugom će zbog te patnje biti uzdignute na najviši pijedestal.
takvu crkvu lavica diže na noge da zaštiti žene, zakonite žene.
nije pomislila, da tim zakonitim ženama treba zaštita od njihovih zakonitih muževa nevjernika i zlostavljača,
a ponekad i od same crkve čiji redovi vrve pedofilijom i latentnom homoseksualnšoću koja se skriva iza zakletih homofoba.

na to je zaboravila. ali na kurvice i nezakonite žene nije.
njoj su i sponzoruše ok, iako mi to baš i ne ide u glavu, obzirom da u bibiliji nigdje ne piše da je ekstremno veličanje tijela i njegova prodaja za krpice i šminku poželjna ili od boga odobrena.
baš me zanima koju to bibliju ona čita.
za mene je bog jedan, a obzirom su me odgajali u katoličkoj obitelji, u tom slučaju štujem jednoga boga, iako je to čisto po defoltu i tradiciji moje obitelji..
vjera i duhovnost su iznad nekih mjerila i ograničenja. vjera je za mene sveta i intimna, ne slikam ju po novinama niti tražim da me crkva zaštiti od ikoga, osim možda od pedofila iz svojih redova.
iz mog površnog ali dovoljno traumatičnog iskustva, a i onog što čitam, to čine prilično neuspješno.

još više čudi kako jedna velika vjernica (mislim da je i veelika hrvatica, to ide jedno s drugim) piše tako o samohranim majkama a i sama je jedna.
kaže da nema i nije imala loših iskustava s muškarcima, niti ženama, ali pitam se otkud taj zagriženi, isfrustrirani, ogorčeni uski stav i pogled prema svijetu, a posebice ženama.

da, muškarci varaju, ne svi ali većina.
varaju i žene, ne budimo licemjerne. sve je to od osobe do osobe.
ima ih na tisuće koji redovito nedjeljom svoje novo odjelo i zakonitu ženu pokazuju u crkvi, kleče i mole se, a navečer ih tek punoljetna ljubavnica čeka u hotelu.
ali, lavica kaže da je to ok, to je tako i točka.
muškarci su sportaši, a žene s kojima spavaju kurvice.

ne znam s kakvim je muškarcima imala posla, ali ja dosada nisam upoznala previše onih kojima je seks samo sport i koji bi povalili baš sve što hoda.
nije da ih nema, ali očito ja nisam imala priliku za razliku od lavice upoznati takve ili petljati s njima..
ne znam što ju više frustrira, činjenica da je i sama svjesna gluposti koje piše tipa - seks je sport (pa onda zapravo muškarci ne varaju svoje žene?!?) ili činjenica da su je ti zakoniti muškarci procjenom odabrali za svoj plijen obzirom je slobodna žena ili u njihovim očima laki plijen????
potpisujem tek jednu njenu rečenicu. muškarac koji vara svoju curu, ženu, što li već isto će vjerojatno raditi i nekoj drugoj koja mu dopadne kandža.
i upravo time je pobila svoju naveliko opisanu teoriju o kurvicama – muškarac vara. njen ili moj ili već čiji. pa da me vara s ne znam kim, on je taj koji je kriv. taj koji me ne poštuje, ne voli dovoljno i sl.
a ne neka koja je znala ili nije znala da je zauzet. sporedna stvar.

jadna ona, kaže nikad nije srela muškarca koji je kadar ostati vjeran svojoj ženi.
jbga draga, promijeni kvart, mjesto boravka, idi više u crkvu (tamo sigurno ima poštenih muškaraca) ili šta već.
prvenstveno bi trebala promijeniti sebe i ne suditi drugima, jer koliko se meni čini lavica i sama ima putra na glavi, iako se brani i svakom rečenicom pokušava naglasiti vlastitu čestitost i moralnost..
zaboravlja da je i sam isus rekao tko je bez grijeha neka baci kamen prvi...po onome što je napisala ne gine joj proglašenje njene svetosti još ove jeseni...jer ne da je bacila kamen već zasula kišom kamenja sve koji se ne ukalpaju u njene ne baš široke horizonte..

postoji razlog zašto postoji bog i zašto običnim smrtnicima poput mene ili nje nije dano da sude o drugima. eto kud nas je dovela ne cenzura. do koje kakvih praznoglavih ženskica (da, to je od milja i sažaljenja nad dotičnom) koje misle da su na naslovnoj stranici sa svojim postom završile jer su napisale nešto pametno i zanimljivo. i da će promijeniti i prekrojiti svijet po svojoj nekoj špranci.....
prvo se smeće čisti iz vlastitog dvorišta a onda se viri k susjedu....neki to očito ne znaju...
nice, very nice and moral....

pitam se je li dotična jedna od onih žena koje, kako ona kaže u svom postu, 'obavljaju' seks..sa zakonitim naravno, sačuvaj bože da slučajno to bude netko van službenog braka ili gle čuda oženjen muškarac koji burmu skriva kao zmija noge.
i naj pametnijima se dogodilo. ali njoj nije. nije ni meni, ali ne guram to svima pod nos.

nikad to ne bih mogla, jer nikada neću zaboraviti kako je moja prijateljica dok smo još bile klinke plakala jer joj je tatu 'uzela' neka druga žena. pa tako u skladu s tim, ja nikada ne bih mogla nekom djetetu uzeti tatu. nikada. ali to ne znači da u toj priči jedinu krivnju snosi kako lavica tepa kurvica, već i taj čovjek koji je ostavio sve zbog jedne i otišao. ali za lavicu je to ok, prirodno, krive su kurvice.

njoj je degutantno što se ta 'šibenčanka' usudila 'obaviti' (tu se već vide predrasude i iskrivljeni stavovi glede sexa, i apriori zaključci) seks s tuđim mužem, a nije se zapitala da li taj zakoniti muž ima neku priču s dotičnom, ili je tek napaljeni jarac ponesen holivudskom slavom koji ga gura di stigne…
ne zato jer mu fali sexa kući (možda je i to) već jer može..jer je to kako lavica kaže sport….
kurvice su degutantne, ali nije degutantno kad zakonita šalje poruke svakakvog sadržaja ženi koja je noseća i koja ne smije biti pod stresom jer bi to moglo negativno utjecati na bespomoćno dijete koje nosi u svojoj utrobi. ne to nije degutantno, jer to je dijete po defoltu već dijete kurvice i treba ga žigosati da svi znaju.
možda i bolje da se ne rodi…ne, to po I.V. i lavici nije degutantno.

Osim moralnosti evo i pravopisa na djelu:

„…..zbog kurvica mnogi se brak u hrvatskoj raspao, mnogo je dijete ostalo bez oca, mnogoj se zakonitoj ženi srušio svijet. mnoge i dan danas okrivljuju sebe za neuspjeh svog braka, misleći mogle smo ovo, mogle smo ono, a nismo, sigurno nas je zbog toga ostavio. okrivljuju sebe zbog toga što ovo društvo čini društvenoprihvatljivom pojavom da kurvice postaju junakinje….“

na kraju poziva crkvu da zaštiti zakonite žene svim sredstvima!

meni je žao tog lavičinog djeteta, i pitam se u kakvog će čovjeka izrasti….nadam se da ga ovo naše izopačeno i nemoralno društvo neće etiketirati u bilo kojem smislu, kako njegova mama etiketira neke žene i djecu…

možda je nekad zakonita lavica, a sad zakonita razvedenica lavica, doživjela da joj se neka kurvica uvukla u bračni krevet…ili joj je muž otišao i neku drugu učinio zakonitom..

baš se pitam koji termin bi upotrijebila za žene koje su, kako kaže, drugoj otele muža, (koji jadan nije kriv jer se samo bavio sportom), a taj isti sportaš od muža tu kurvicu učino na kraju poštenom zakonitom ženom??????

za nju je vjerovatno iz one video priče, kriva samo severina kurvica, a oženjen obiteljski čovjek, poznat u svom kraju kao veliki hrvat i vjernik, koji je tu svoju bračnu nevjeru čak i ovjekovječio na kameri (pa mu je svaki poznanik i poznanica dobio potvrdu u veličinu njegove muškosti, na tugu i sramotu zakonite) nije niti kriv, niti muška kurvica, kurvetina, preljubink i sl…ma naravno...da nije bila sevka bila bi neka druga, a i bila je sudeći po vrlim novinarima…..

za nju su muškarci koji s namjerom traže milu, dragu i požrtvovnu ženicu za oženit, koja će sjedit kući, kuhat, čistiti i peglat, tu i tamo raširit noge (bez orgazma molim lijepo!) kad se rade djeca - poželjni muškarci, jer oni će tu ženu, koja je ne daj bože, mogla biti i kurvica, učiniti zakonitom ženom, a onda će ako lavičin prijedlog prođe i crkva stati u obranu zakonitih žena..savršena i poželjna slika...a-ha..

muškarcima ne treba zaštita, jer po lavici oni su već sad zaštićena (prevarantska) vrsta.

eh, ja sam mislila da ovakve žene ne postoje…
jer mislim da samo ona koja je bila s ne znam koliko muškaraca može reći – svi su oni isti,
pa se postavlja pitanje - s koliko je muškaraca bila moralna lavica kad tvrdi da su svi prevaranti, i koliko ih ju je fino prefarbalo i iznevjerilo, prevarilo i povrijedilo kad tako piše….
jer ako je storija i takva, ona ne krivi te muškarce koji su joj zamazali oči, prevarili ju i sl, već žene s kojima su otišli u krevet ili pred oltar, nauštrb nje same..

možda da se manje bavi moraliziranjem i pranjem tuđeg prljavog veša, možda bi vidjela da oko nje ima i poštenih muškaraca i žena, možda bi i sama bila zadovoljnija i sretnija žena i možda ne bi svoje izdrke ostavljala na javnim portalima gdje se svi mogu uvjeriti u njenu enormnu glupost....

i umjesto da šuti kakve sve help self & love pizdarije čita, ona se poziva na to plitko štivo koje se s namjernom servira glupavim ženama koje za sve u svom životu krive ili druge muškarce ili druge žene, umjesto da svoj život uzmu u svoje ruke i prestanu sa samosažaljevanjem....
da, naravno, muškarci su s marsa žene su s venere.....plus bonus - kurvice i kako će vam uništiti život..
good 2 know..

osobno glasam da crkva stane u zaštitu ovakvih raritetnih primjeraka žena posebice samohranih majki koje pljuju jedne po drugoj, zaboravljajući da svaka svoju priču ima, da svaka svoj križ nosi, i da niti jedno dijete začeto iz tzv. pijane ljubavi ili one zabranjene nije krivo i ne zaslužuje osudu..

žene poput lavice zaslužuju osudu kakvu same djele drugima, ali time se bavi onaj tamo gore…
koliko vidim ima'će dosta posla kad dodje taj dan...

petak, 15.06.2007.

now & tHen..

Čitam postove od prošle godine..
tada sam živjela u nekom drugom svijetu,
glumila u nekom drugom filmu..,
netko drugi je bio glavni akter priče..
Jedan od razloga zašto sam počela pisati blog
bio je vidjeti koliko će se stvari, ja i moji osjećaji promijeniti nakon nekog vremena..

Čitam svoje davne emocionalne izdrke...čudan osjećaj, čudna pitanja..
zar mi je to bilo u glavi i u srcu?
Zar sam ja to napisala?
Zar je on toliko značio, bolio..
Zar je ovaj drugi imao toliku snagu promijeniti sve???

Uspio je ..ono što ja nisam vjerovala da će itko moći…
Ljubim ga već dugo..blog je malo stariji od te ljubavi..ali tu su negdje..
Onaj koji je relativno i bio razlog mojih emocionalnih ispada i potrebe za blogom, još je uvijek tu, u maniri pratioca i prijatelja, onako kako je to nekad bilo - godinama do tog kritičnog ljeta od kojeg su eto prošle dvije godine…
moj zaključak je da je naše prijateljstvo zaista iskreno i pravo, kad je sve te pizdarije preživjelo…
a stvarno ne znam još koji takav primjerak….odnosi ne prežive i manje stvari...
još uvijek je tu kad treba podržati, pomoći, nasmijati,
ali ovaj drugi ima ono prvo i pravo mjesto…
sve je to ljubav, ali različita, i nema zabune čija je i čija sam…
samo njegova..

I ne mogu reći više nikad ništa kontra one stare..
ili tek, možda vrijeme ne liječi rane, ali drugi ljudi da..
neko drugo vrijeme ti da ono što si htio od onog starog,…
a na kraju pa i nije bitno od koga si dobio to što si htio ako je filing dobar,
i ako si sretan..
a ja sam sretna…..

Ps. uvjerenja sam da mi izbacivanje emocionalnih izdrka (kao književna forma )
ide bolje nego kad pišem da sam sretna…
jbga, pristajem na na takvu cijenu – doista mala kad je sreća u pitanju….




11. lipnja 2007.
copy paste by cibona


Bila ja na tekmi u subotu,
prije proslave tamo nekog 20 i sitnog rođendana..
odveo me vrlo dragi prijatelj, koji je inače zaboravio ali ja pamtim da mi je to obećao davne 2000…
veselju nije bilo kraja, iako košarka (pogotovo naša) nije moj odabir, eventualno nogomet (mali ima prednost), ali kad sam uskraćena za hokejaške utakmice (oćeš tokom cijele godine, a ljeti pogotovo), onda može i ostalo sa sportskog repertoara…
a ako je poklon u pitanju onda je sve manje važno do namjere..

Igrala cibona i zadar…
po nekom defoltu, zagrebačkom valjda (ima tu i tatinog drila od malih nogu) naravno da mi je cibona draža..iako, mi je zadar srcu drag..
em ljetovanja em drage drage uspomene i moreeeeeeeeee…ne moš to zanemarit..

Ukratko - igrali su očajno…svi, ali s posebnim naglaskom na cibonu….
pre-očajno, bez imalo mašte, indiferento, pasivno, kilavo, monotono…
zapravo kao da nisu igrali, lopta ima je non stop bježala iz tih preplaćenih ruku…
ma katastrofa…bolje za ne gledat….

Nije da pratim košarku redovito, ali baš se nekako zalomilo da sam zadnjih par tekmi zadra i cibone gledala….
i primjetih da cibona uvijek igra po istom obrascu - copy paste situacija – vodimo, gubimo vodimo izgubimo…ne znam da li je to tako samo kad protiv zadra igraju, ali……puni su sebe, igraju s pola snage (i pameti), a puno sreće, i na kraju u zadnjih 10 min sjebu sve..

Ma, prvo što me smeta je činjenica da nema na tom draženovom parketu zagrebačkih dečki,
…ne nisam toliki lokalni patriot koliko sam realna …

znam da ima hrpa klinaca, manjih i većih koji haklaju po igralištima i manjim klubovima sa srcem punim elana i želje, ali nemaju nikoga da ih pogura u veliku cibonu…
ali zato mi (da mi, jer se njih plaća iz mog džepa) dajemo pare za tamo neke smutljivce koji stoje pod košem ko manekenkice na reviji…mrdnu tu i tamo kukom i to je to…
nema igre…nema ničeg…aj svako može imat loš dan, ali da se od početka igra s nekom mantrom ma neda mi se, ma dobit ćemo mi to…e jbga…

Ušli su na teren apriori ko pobjednici…o anzuloviću neću ni riječ reć tj uzalud potrošit…
luzer ko i njegova ekipa…debelokožac…nema tu kruha…propala nam cibona…
Nešto su kao igrali, traljavo (moja im baka ni šljive ne bi dala brat, a kamoli šta drugo), bez ikakve organizacije igre, u trenu kad ne bi znali kome dodati pucalo se na koš, pa ako uđe super, ako ne uđe, e jbga nisu oni krivi…
a tko onda je???
Jedini svijetli dio tekme bila je definitivno precizna ruka jednog iz zadarskih redova, 23 mislim, koga je išlo sve što je pucao…ako mali nije imao 30 koševa (od ukupnih i mizernih 80-tak), i od toga 10 –tak trica, nije dao ništa…

Uglavnom, cibona je vodila veći dio tekme, igrajući onako ziheraški…valjda su mislili da igraju (a to u posljednje vrijeme stalno misle s kim god da igraju) prijateljsku ili da su možda na treningu…
ma what the fuck…
Nosonja i English, aj mogu proću u sveopćem leglu luzera i jadnika iz ciboninih redova..
pitam se kakvi su oni koji su na klupi…kaže frend, bolje da ne znaš..

Na kraju mi je bilo drago što je zadar odnio pobjedu u sred zagreba…
jer ovi cibonini izdrci pobjedu nisu zaslužili….

petak, 27.04.2007.

nogomet vS. sex

Jučer sam ga totalno raspizdila..
Nisam mu htjela ostati dužna jer je i on mene…
raspizdio i povrijedio…
doduše, nesvjesno, odnosno muški (po defoltu)…
znači znala sam, ali nisam uzela u obzir…
a i zašto bi…
Ovaj tjedan nisam pretplaćena na neko veliko razumijevanje i glumljenje mile i drage djevojčice…
zabolio me pa sam htjela da i njega malo štrecne..
A u tome sam veličanstvena…
igram podlo i u riječima nema vještije od mene…
A riječi su ponekad oštrije i od mača..
Popizdio je u sekundi, rekao da radi i da ne može sad o tome,
i da ga samo ja tako mogu razjebat..

A za sve je kriv nogomet…..ma zapravo ON…
Srijede su naše….
ja odem na svoju stranu ,
a on je doma i gleda ligu prvaka s dečkima…
paše meni, paše njemu…
ja ne diram u najvažniju sporednu stvar na svijetu,
kao što ni on u moje svete srijede s prijateljima…
Ali ovaj tjedan se nogomet gledao u utorak, srijedu, četvrtak…
dr riječima nije imao vremena i bio je jako umoran….
ja koja radim dva joba nisam…
ja koja uvik idem k njemu i ujutro od njega na posao dužim putem,
a jutarnja sam spavalica, ja nisam umorna…

Ma fck you!!!!!

A sve je to bilo začinjeno s pekmezastim porukama fališ mi, bla bla….
E onda sam stvarno popizdila i bila spremna na sve – dr rječima razjebat ga, kao što je on razjebo mene…
Cut the crap honey!!!!

Plus, već mi je u ponedjeljak najavio da ide na nogomet
(da se razumijemo, ja volim taj njegov nogomet,
jer se ispuše i dodje ko micek doma, a teretane ionako prezirem do bola)
ali uz taj nogomet ide i popratni folklor, odnosno pivica, dvije (čitaj 22)…
u prijevodu bilo je kad završim onda te zvrcnem pa dodji… ma moš mi ppp……
lom…totalni lom…
nasreću ili nažalost tek u mojoj glavi jer ja sjebana i ponosna pa ne pizdim na glas…
on će mene zbavljat nabrzaka u petak naveče…oće vraga…

poslala sam mu samo 1 sms i pogodila u sridu..
i još mu gurnula da 'onaj kojeg nevoli' ima za mene vremena kad god
(zaista, kako mu vrijeme dopušta, ako mi zagusti u bilo čemu, on će pomoć koliko može),
točnije 2 puta u ova 4 dana, a tek je frend (istina bog najbolji i dugogodišnji, ali svejedno)….
jbš onda titulu dečka…
naravno, znala sam da je ta usporedba dolijevanje ulja na vatru…
ali jbe mi se, on radi s onom zblajhanom anoreksičarkom koja priča okolo
da je BRAD manager,
i koristi svaku priliku da mu se uvali ili ga kao nehajno primi di stigne…

Samo ću spomenut da sam se generalno zajebala s
pretplatom na sportske…
najbolji mogući poklon za njega postao je najgori mogući poklon za mene….
sport za doručak, sport za ručak, sport za večeru…sport na repete…
tako mi i treba kad sam htjela biti najbolja, pokloniti mu najbolji i najorginalniji poklon
i sve ostalo…
i jesam, brijem da je svršio kad su mu ujutro došle na vrata...
vrijedilo je vidjeti taj izraz lica negdje drugdje osim u krevetu...
ali sve u svemu, krajnji zaključak je da se ne isplati
pokušati razumjeti muškarce - sve to vodi nikamo…

najgore od svega, ako nam se veza ikada svodila samo na njegovu sobu, odnosno seks,
sad gorko žalim za tim danima (kad smo gužvali plahte svako malo),
jer on ne vidi dalje od sportskih i nogometa na tv-u, a meni predbacuje
(iako se ne buni kad ga dovedem pred gotov čin)
da sam pohotnica, napaljena od jutra do mraka bla bla……
what the fuck????
kao da je svjetsko u nogometu (a to inače opraštam)..
eto kud vodi previše sporta…i premalo sexa..u qrc…

naveče je popravio stvar kolko-tolko..
on uvijek popravi stvar….
Ma nisu naše kvazi svađe vrijedne spomena…
ali ja ih ponekad namjerno isprovociram,
pogotovo kad osjetim i najmanji dašak monotonije i navike u vezi…
tek tako….da malo razdrmam stvari…
da se ja bolje osjećam, a da se on malo probudi…
valjda to dodje s godinama…na kontu i u vezi..

Da sam htjela sportaša ili fudbalera za dečka, našla bi ga bez problema,
a s obzirom da nisam,
odbijam patiti, pogotovo što se sexa tiče nauštrb sporta..
jbnog nogometa…
sve je to pederluk…latentni… …

ps. hm, iako bi razmislila dvaput da li bi to rekla za f.LJungberga ...

uh..ko ris u veljači sam...bijesna i napaljena..


26. travnja 2007.

buLL-shit


Zadnjih dana me sve živcira..

I sa svime što me živcira odmah se obračunavam..
ako ne iz potrebe da sačuvam svoje psihičko zdravlje, onda just 4 fun..

Tako je na tapetu uz ostale, zapravo ne bitne sitnice došao i bivši šef koji mi duguje lovu, nije neka, ali je moja, osim toga - stvar je principa…

Imala sam razumijevanja prilično dugo, a sad ga više nemam..
Praktički sam tek sada svjesna da sam pobjegla s broda koji je lagano počeo tonuti…zapravo mi se jbe i da potone skroz, jer nisam ja kapetan koji je kriv za taj skorašnji potop pa u skladu s tim ne moram ni ostati i potonuti s njim…

Kad sam dobila ponudu za taj posao, bila sam skeptična, ali samo iz razloga jer sam na prvu mislila da je to preveliki zalogaj za mene, jer nikad nisam radila nešto slično…
ali mlada i nadobudna s friškom diplomom, nisam mogla reći ne..
treba sve probati, pa ako ne ide, ideš dalje...

Posao mi se svidio, bez obzira na neke predrasude…što sam duže radila više mi se sviđao jer je bio prilično kreativan, a to je ono što sam uvijek htjela…
nikako statični posao od 9-5 sa istom šablonom svaki dan..

Ovaj je uključivao i putovanja i stjecanje šarolikog iskustva i još dosta toga..

Što se mog šefa tiče (sad već bivšeg), on je posebna biljka, koja vam vrlo brzo počne ići na živce, ali onako pozitivno..totalno zakopan u new age, reiki, knjige o duhovnosti i samopomoći, uglavnom u svemu on uvijek nađe neku pozitivu….
na prvu meni je to bilo super, ali kasnije ………

dodjem ujutro u ured - harehare krišna mmmmmmmmmm svira dva sata zaredom…nemoš to podnit, ako si normalan odnosno da se bolje izrazim ako ne briješ na te stvari for real….meni se spava od tog mantranja hareharekkkkkkk, a i došlo mi je milijun puta da napravim hara kiri…

Druga stvar koja mi je vrlo skoro počela ići na živce - propagandne gluposti tipa kako mi radimo velike stvari, za zajednicu, za ljude, za našu malu Hrvatsku, i kako nas to treba ispunjavati jer u životu treba težiti duhovnom a ne materijalnom..bullshit…
ja s 20 i nesto ne mogu tako razmišljati…prvenstveno iz razloga jer to nije istina, a i zato jer nemam sponzora (niti ga želim imati) i ovisim samo o sebi...
ne nisam materijalist, za lovu me nije briga dok mi ne fali za neke osnovne stvari, režije, hranu , kavu i tu i tamo pokoju sitnicu koja čovjeka čini sretnim…od kad radim, svoja sam na svom, sve plaćam sama….
ne želim biti nikome na teret, pogotovo ne roditeljima koji su me financirali pola života..

Tako da kod mene ne prolazi mantra - radim veliki posao za zajednicu, pa nije bitno da mi se taj rad i plati….
kad mi kasni plaća, e jbga onda me boli qrc za sve, osim za sebe..

Trpila sam tu propagandu skoro dvije godine…stvarno mi je išlo na živce to uvjeravanje kako rad za zajednicu i sve te velike stvari isključuju neku zaradu…
pri tome mislim na plaću, o nekim dr stvarima neću ni počinjat…
malu pripravničku plaću nakon 4ipo godine štrebetanja na faxu..
jer da sam kako to inače rade u tom poslu, dobivala proviziju za sve što sam napravila i osigurala, danas bi bila bogata, ili bi kao moj šef imala sređeno stambeno pitanje..

Sljedeća stvar koja me prilično iritirala bio je taj neki slobodan odnos, tipa super smo si, pričamo si sve, i to od početka, a neke stvari nemoš forsat…
ja sam osoba koja voli slušati ljude, pomoći im, ma sve što treba, ali o sebi baš i ne volim pričati…pogotovo ne neznancima ili tek poznanicima...

a i inače, ne cendram pijateljicama na ramenu, iako sam tu kad one trebaju cendrati na mom…takva sam, i to svi poštuju, osim njega, on je non stop nekako forsao da bi ja trebala biti otvorenija, tj povjeravati se više...i to njemu…
djelomično je to ok, pa radimo zajedno, ali ponavljam ja nisam takva..
meni to ne paše…i ne mogu i neću kontra sebe..

Ma još sam to nekako i podnosila, šta ću, nije on loš, dapače jako dobar čovjek….
ali ja ne mogu po tuđim pravilima, bar kad se o meni samoj radi..

Ali…..ima toga još..

te dvije ipo godine, dotični me nije zvao imenom, ili nadimkom kao i svi drugi, već dušice…dušice ovo dušice ono…iritantno do bola…
inače on tako zove sve žene koje zna (napomeniću da nije nikakva sirovina, niti šovinist i sl, dapače, bečka škola) i koliko sam ja primjetila to je većini žena pasalo ali meni je išlo na riganje….
ostalo patetične izdrke neću nabrajati…

Možda sam ja ne normalna ali ja svojim prijateljima ne vičem svako malo volim te, zagrljaj, dušice i sl…automatski mi onda te riječi kad ih mislim nekome reći kao nešto meni važno i duboko izgube na značenju…

Uglavnom, dobila sam priliku za jbno bolji posao…onako šlag na torti, jer sam se trudila i jer mislim da jbno dobro obavljam posao koji mi se da na rješavanje..

neću lagati da su pare bile zanemariv razlog, nisu, bile su važne, ako ne i presudne, jer su za sobom nosile i ostale različite beneficije i mogućnosti…
a toga na prošlom poslu nije bilo…ali bilo je tu i dr razloga za otići…

moje kreativnost je lagano presušila jer nije bilo više motivacije, a i sve se eto nekako pretvorilo u iskorištavanje i prebacivanje posla na mene, dok se on kao poslom šetkao po ručkovima…
zatim neslaganje oko nekih bitnih stvari koje su, kao što se sada vidi bile presudne za dobrobit posla…
nije to bilo samo do mog mišljenja, već i do dr vrlo sposobnih i kvalificiranih ljudi..ali ne, taj njegov ego nije mogao podnijeti da on baš sve ne zna najbolje…

živciralo me i njegovo non stop hvaljenje da dobro radim posao, zato jer je išlo uz napomenu kako bi ljudi ubili za taj moj posao i kako je to nekakav vrh kojem treba težiti…a nije..Fućkaš ti što te netko non stop hvali, nek se ta hvala vidi na tvojem tekućem ili na neki drugi način…od riječi se ne živi…
pogotovo jer su i neki prilično jaki na riječima, a pucaju u prazno..
nasmješnije je to što on jako dobro zna da sam ja imala uvid u financije cjelokupnog poslovanja pa znam gdje je muljao, a meni prodavao je pak neku dr priču….

Da skratim…2 mjeseca čekam tu svoju mizernu zadnju plaćicu…
mislim da sam sveukupno u tom vremenu 2 puta pitala, kako stvari stoje, onak na finjaka…
ne da nisam dobila konkretan odgovor nego mi je moj bivši šef rekao -gud luck to you and god help us- aludirajući na to da još nema love na računu i da moram imati razumijevanja…

Jbm ti taj hare krišna način komuniciranja nakon 2 g i nakon ful privatnih stvari koje mi je ispričao ne može reć, jbmu, kriza je nema love, već ide na varijantu, to je takav posao, financijski nesiguran, rekao sam ti od početka i ostale think pink izjave….

ma cut the buLLshit….
kakv si ti to manager da ti je firma toliko bez love, pogotovo jer znam da je vrhunskog stručnjaka svog prijatelja otkantao kad mu je ovaj nudio novi sustav financiranja, naravno puno bolji…
i zato jer znam da je firma u kurcu trenutno zbog njegovog ega, zato si i dajem zapravo da grintam…vjerovatno bi rekao da sam sebična…
e pa jesam….on ima radove u stanu, koje plaća ne znam otkud, a ja nek čekam…
hvala bogu ovaj novi posao je duplo bolje plaćen pa mogu preživjeti, ali ne dam svoje…pogotovo jer znam sve što znam..

Sad sam čula da je i zadnji posao koji smo radili popušio baš zbog sitnica za koje sam mu rekla (a rekli su i drugi) da ne valjaju i da neće proći, ali naravno, on kao stariji i iskusniji bolje zna….
Zna QRC, osim da taj njegov ego vrijedi izgubljenih 150.000 EUR za taj posao, ostalo neću napominjat…

Napisala mu neki dan opet mail, onako ljubazan da puca po šavovima od topline (rigalo mi se, ali ne želim bit brutalna) i gospodin se uvrijedio…što znači da mi je sad jbno žao što munisam poslal prvu verziju maila na koji je moj frend rikavao od smijeha i rekao da kad želim stavrnop znam biti brutalna kujetina bez dlake na jeziku....
ja bi dodala samo kad me isprovociraju do kraja...dapače koliko ga znam sigurno je sve to doživio kao izdaju, ali oprostit će on to meni jer hare hare krišna tako zahtjeva...
"oni koji žele biti veliki moraju imati i veliko srce za nas male i praštati…." yeah, right

Umjesto prošlog shita od god help us, nadmašio je sam sebe sa novim-
'for those who believe, no proof is necessary.
for those who don't believe, no proof is possible.'

Oh my god, please save me from this kind of crap…serem ti se ja na to, ukratko..
Iako, se nadam da se ipak dovoljno uvrijedio da mi više nikad ne kaže dušice i big hug…

i rest my case..


14. travnja 2007.


kako to žene rade - u 2 dijeLa...


I. dio

Nisam ljubomorna niti posesivna..
Iako sam žena..i to s muškim high eGom..
Ne volim da se meni rade ljubomorne scene, pa ne radim to ni drugima (a i prije bi pukla nego pokazala da me nešto pre-više dira)..
Ako me i dira, onda je to neki znak, koji ću prije ili kasnije protumačiti, ali sve u svemu TO se odnosi na mene..my issue, my problem..
Zašto bi netko trpio moje hirove, posesije ili ljubomorne ispade, ako ih ima (a nema, zasad)..a niti ja namjeravam tuđe..

ovaj vikend sam imala dobro iskušenje..valjda..ne znam kako protumačiti…
prije nekoliko mjeseci, njegova je sestra slavila rodjendan…bilo je par neodlučnih ženskih kokoši koje je posebno trebalo nagovarati da dodju..to su one koje vole da ih se moli, iako bi došle ovako i onako jer je to prilika da se izbezume i napiju i pokažu da nisu dobre tatine curice – jer to nije ove godine u trendu…
ima tu i ona balava zakamuflirana priča - business woman, nema vremena za privatan život pa tu i tamo potroši kojeg muškarca, bez imalo grižnje savjesti jer, bože moj, pa muški to nama rade oduvijek..
baš smo proklete licemjerke..
i tako je ON dobio zadatak da nagovori jednu od njih..i nagovorio ju je..neš ti teškog posla, 90 % žena moš pročitat za 5 minuta i skužit što bi htjele čuti../apropo ove konstatacije, ne znam jesu li frajeri toliko glupi kad love ženski rod ili su žene još gluplje i neodlučne pa ne znaju što žele, vjerovatno i jedno i drugo/..
I dodje ta mala na proslavu..džepna venera od kojih metar ipo, kratke na centimetar ošišane zblajhane kose…niš posebno, mala mršava, nažbukana, bez sisa i golog pupka, ali ruku na srce, jebozovna…
uglavnom…trebalo joj je malo nagovaranja da se opusti…svi su nešto trčkarali oko nje, ali ona se nekako zaljepila za NJEGA..
Aj, šta sad, ima mala neku fiksaciju, pa neću joj kvarit veselje, iako nas je ON službeno upoznao - ovo je moja K..., pa nemoj brate (sestro) bar iz minimalnog rispekta..
BTW, mrzim to tituliranje, ovo je moja djevojka, zato jer mi liči na označavanje terena – došla ja i hop hop zapiškila svoj stup – on je moj..
Odglumatala je iznimno oduševljenje što me upoznala (to mogu samo žene, bokić, pusica, bla bla, a zabi'će ti nož sam da uhvati priliku) - kako god, NIJE mi sjela na prvu..jedna od onih s kojima i na najobičnijoj kavi ne bi imala o čemu pričati...a sa svakim se može o nečemu popričati..
Intuicija…imala sam dobru školu što se takvih i sličnih žena tiče..
Nakon par sati, mala je jedva stajala na nogama, skakutala je po bircu, vješala se o vrat se kom je stigla, ali kako je meni izgledalo glavni pik je imala baš na NJEGA…
Moram priznati da još nisam sigurna je li se stvarno napila ili je to bila dobra kamuflaža za pipkanje…never trust a woman..
A i zapravo svejedno je, na takve a i slične ženskice niti imam komentara niti reagiram…znam da su mi inferiorne i da provociraju…a kako svaka budala ima svoje veselje…go 4 it…
U jednom trenu, stvarno si je dala oduška..ja sam sjedila u kutu zabavljena s par ljudi (ili imam oči na potiljku ili je do instinkta ili.....) kada je, samo odjednom, dotična, koja je do tog trena plesala nasred podija, izbezumljena i ufurana izvela takav manevar da joj stvarno skidam kapu..zatrčala se i skočila na NJEGA (da budem točnija, ruke su joj bile oko njegovog vrata, a noge oko njegovog struka)..samo je muzika nastavila svirati, dok je cijeli birc stao na sekundu i gledao…nju…pa mene..nju…mene..kao da su svi čekali moj kontra manevar…
bratova cura je (umjesto mene) već bila spremna kopat oči i čupat kosu (mala je prava lavica, ne da svoje ni pod mus)..
a ja sam i dalje mrtva hladna sjedila, gledala i posprdno se smješila..
way beyond me..
mogu i ne mogu objasniti svoju reakciju…prva je do mog dostojanstva i ega – scene nikad ne radim pred drugima kao što ni prljavo rublje ne perem pred susjedima, prijateljima, slučajnim prolaznicima..meni je to jadno, prostački, spuštanje na najniže grane, i pokazuje ljudsku slabost, onu najgoru..
nije da mislim da je loše biti čovjek u punom smislu riječi, pa time i slab, već se to odnosi na manevre tipa ovog (i još gore - nema mi odvratnijeg i prezira vrednijeg kad vidim ženu i frajera na kavi a ona mu podignutim tonom da svi čuju drži bukvicu...jaaaadnoooooo…)
a i šta sam trebala??? doć do njih, skinut nju jednim šamar, njemu očitat bukvicu pred svima, zalit ga vinom i maestralno otić…
no way…taj film neće nikad biti na rasporedu..a i nisam primat, ko neki..
prvo, vidjela sam kako se ponašala, prema njemu a i prema drugima…previše alkohola, došlo joj,zasvrbilo ju, pa eto…htjela je da ju netko ili konkretno on…počeše…ili šta već..možda je uvik takva, ko će ga znat..
drugo, on mi ničim nije dao do znanja da bi se trebala brinuti ili da me ne poštuje, bio je pristojan prema njoj i na finjaka ju pokušavao maknuti kad je prešla granicu..
treće, s takvima (i ženama i muškarcima), bez obzira o čemu se radi, ne prljam ruke..
četvrto, nemam neku mazohističku potrebu priuštiti drugima cirkus u kojem ja imam glavnu ulogu povrijeđene luđakinje koja radi scene i zbog najmanje sitnice..to mi je ispod časti…jbga stari mi je usadio taj muški ego…ne daj nikome da te zjbva, niti priliku da te žali ili ti se smije…
peto, izgledala je tako jadno, i pijano da mi ju je bilo žao..iz bilo kojeg kornera, nije to bio neki prizor, do jadno prenemaganje jedne male plave...
onako pijana pokušala je iskoristiti priliku da svima kaže kako je ona BRAD MENADŽER (, jbga kad si daješ titulu a obična si prodavačica bar nauči kako se izgovara)
samo za smijat se, šta drugo?
nakon moje izostale reakcije, skočila je na nekog frenda i slinila po njemu dobrih 20 minuta…gledala sam ga cijelo vrijeme, iščekujući njegovu reakciju….mali je stvarno bio karakter…sjediti 20 min nepomično dok jedna polugola žena skače po tebi, liže te po vratu…to treba znati izdržati, iako iskreno ne znam koliko je to moguće i u okviru ljudskih sposobnosti, posebice muških, pogotovo kad tu ima i alkohola da sve začini dodatno..
na kraju je ipak, kapitulirao…i onda su svi dobili toliko očekivani spektakl….
A on dva tjedan kasnije otpust od cure….i to cure kakvu prije nikada nije imao..zbog malo drpanja…jbš ga..
Tko zna, da me nije bilo, možda bi i ON Najebao..dao si oduška..šta već..
Iako sumnjam…ima on svojih momenta (a imam i ja) kad zasere, ali ne po tom pitanju..
A i sigurna sam da bi njegovi kvazi prijatelji kojima još nije jasno što ja radim s NJIM, i koji se već godinama pokušavaju uvući u moje gaćice, jedva dočekali priliku da ga sjebu i gurnu meni pod nos kakav je…

Nakon paradiranja, mala je došla do mene s pričicom kako je pijana, kako ne može doma i sl…ja sam ju tada, u skladu s njenom provokacijom pozvala da prespava kod nas..ona će sa mnom u krevetu, a moj dragi sa svojim retriverom…svidjelo joj se..
Gahahahaha, nisam ni sumnjala…bilo je zabavno igrati tu igricu..kad smo u isti glas obavijestile NJEGA gdje spava večeras i s kim ću ja podijeliti krevet, umalo da ga nije infarkt…ne znam jel to bilo do razočarenja što i on nije pozvan u naš krevet J ili do toga da ona nakon svega ima obraza spavati kod nas….sigurna sam da mu je kroz glavu proletilo da je to možda i moje maslo, s obzirom da zna da mi svakakve gluposti – just 4 fun- padaju na pamet..
Na kraju ništa od moje igrice – bila sam spremna podijeliti krevet s njom i guštati ujutro kad se probudi s prokleto velikom glavoboljom i ostalim popratnim pizdarijama..
na sreću ili nesreću, netko (pametan) se ponudio da ju odveze kući, i tako je i otišla….


II. dio

Nakon te večeri javila mu se par puta – di si šta si…ne bitno..što god, ima izliku, prijateljica od njegove sestre, iako ja ne pušim te ženske pričice..
No prošli tjedan poslala je čudnu poruku…ON mi je spomenuo da se javila s nekim glupim pitanjima, da ju nije shvatio, uglavnom nth special..
Kasnije kad sam vidjela tu poruku, ipak me stislo…naime, ON je dobio novi posao, posao koji sam mu ja našla, i koji je igrom slučaja u istoj firmi gdje i ona radi..
Pa me malo kopkalo sve to u globalu..i onda sam djelomično pokleknula ženskim mušicama..

ON i ja smo imali jednu krizu od dva tjedna, što do mojih što do njegovih pizdarija (u većini)..
Ali svejedno, što god je on tada (kada nismo bili zajedno) radio mene ne zanima, osim ako on baš ima potrebu reći mi..
jer ja držim do one – WE WERE ON THE BREAK..bez lažne skromnosti i lažnog razumijevanja…

da, boli ako saznaš da ti je dragi/draga dan dva nakon prekida završila s dr/drugom ali nisu to uvijek lake situacije (ni za pretpostavit, ni za shvatiti a ni za oprostiti)…
i neodlučnost i razočarenje i bol pomiješani s malo alkohola uglavnom odvedu svugdje, pogotovo kod muških (imam brata, pa fala bogu znam)..ako je vrijedno, i ako se ima čemu vratiti takvim stvarima ne treba pridavati previše pažnje..
Kad smo, nakon tog prekida, rješavali stvari , razgovarali smo o svemu…druge osobe nisu bile u pitanju jer je kod nas puklo zbog njegovog prečestog (u tom razdoblju) opijanja s dečkima u kvartu (od kojih 90 % ništa ne radi, osim što pije, niti imaju ambicija, niti potencijala, i naravno već poduže nitko nema curu ni za pod mus, )..
iz pouzdanih izvora znam gdje je bio i šta je radio…družio se s čašom (iz osobnog iskustva, tada je nesposoban za išta a nije ni privlačan u tom izdanju - bar meni), nekih tjedan dana a onda je stigla faza lupi glavom o zid, jer je jako dobro znao da kod mene kajanje ne prolazi…kad si se posro, onda i jedi..
Uglavnom, nakraju, ja sam prvi puta u životu zatomila pre-veliki ponos i dala mu drugu priliku…jer i kad sam stavila emocije na stranu, još uvijek je bilo razloga ostati…
tek da se zna, nije mi žao…

Ipak, njezina me poruka malo 'piknula'…da budem precizna, saznala je da će raditi zajedno (ne stalno ali ipak) pa ga je pri-upitala hoće li to biti problem..kakav fckng problem?????? Već sam i zaboravila na njenu blamažu na onom rodjendanu a tako i njeno slinjenje po NJEMU..
Zapravo, na prvu loptu (pogotovo jer mi je to spomenuo, a i pokazao poruku kasnije), nisam tome uopće pridavala pažnju…a onda je žensko u meni proradilo..

Zašto nekome šalješ takvu poruku?
1. ako ste se zakačili, pa eto radit ćete zajedno
2. ako ste petljali, a raditi ćete zajedno

Pa treba sredit stvari, jer bez toga nije lako raditi zajedno (barem meni).
Te dvije varijante su me lagano žderale dva sata…sjedio je nasuprot mene (napomenut ću da mu je bio rodjendan, i da mi je prekrasan dan na njegovoj terasi s dragim ljudima prisjeo u sekundi), a ja sam u jednom trenu promijenila boju, pogled i toplinu…ali sam šutila, jer ja ne radim scene, jer sam ja čvrsta i bla bla bla….
ali nisam bila, gledala sam ga tako hladno, kao nekakvu malu stvar kojoj upravo ističe rok trajanja…skužio je u sekundi, dobro me pozna…puna dva sata obletavao je oko mene ko pčelica, a ja sam ga mrtva hladna držala u neizvjesnosti….

još je jedan razlog zašto nisam rigala vatru – negdje duboko u sebi, bez obzira, na u sekundi smišljene najgore scenarije (povezivanje priča o rodjedanu, pa našem prekidu, pa njene poruke i pozivi) znala sam da nije ništa kriv…i da se neke stvari mogu vrlo različito protumačiti…ovisno o tome tko ih piše, kome su namjenjene i ovisno tko ih čita…
znam iz osobnog iskustva..jer pola poruka koje slobodne leže u mom mobitelu, vjerovatno bi njega navele da pomisli svašta..bez razloga, naravno, ali kad vidiš da nešto piše, svašta ti padne napamet, i teško se obuzdati od svakakvih primisli i sumnje..

Kad su svi otišli, pukao je i rekao da se izjasnim..
Ostala sam i dalje hladna i tražila ga objašnjenje – hm, sad mi je smiješno – zašto je ona napisala tu poruku na način na koji ju je napisala i naravno što je on učinio kad mu je posala takvu poruku (bolje rečeno što su učinili)..
Hm, ljudi stvarno svašta traže jedni od drugih..

Uzeo me za ruku, i bez ikakvih pokreta, treptaja (koji bi ga mogli odati) rekao da ne vidi zašto moramo vrijeme trošiti na takvo nešto, da mi je o tome već ispričao i da ne vidi razloga mojim paranojama…pogotovo jer zna da nisam takva, i da se nada da znam da on nije takav, jer je sve što mu treba već našao u meni..i da je suvišno razgovarati o tome..

nisam pala na to, nije mi bilo dovoljno, jer i najvjerniji muškarac, bez obzira na volju i rispekt prema voljenoj ženim, može pokleknuti..greška u genetskom kodu…ali nisam mogla proturječiti nečemu vrlo logično osim nama ženama (kontra nam je u krvi – ženska greška u genetskom kodu)…

Zapravo ne znam, kao da ponekad kad je sve savršeno tražim neku sitnicu koja kao eto ne valja..jer možda prema nekim davnim iskustvima i iskustvima svojih prijateljica pokušavam i njega svrstati u isti koš među neke nevjernike…
iako mi nije dao povoda za to..to je valjda tako…kod nas žena..
ovaj put ponizno i sebe svrstavam u koš s ostalim tipičnim ženama…

Poslije smo sve izgubljeno vrijeme nadoknadili gužvajući plahte, što smo zapravo mogli raditi svo vrijeme samo da nije bilo mojih mušica..

Ps. Postoji jedan moj mali ritual, kojim provjeravam da li mi ljudi lažu…
dok mi pričaju važne i ne važne stvari neprimjetno (ili zakamuflirano) im stavim ruku na srce….njegovo je bilo miurno….
a i da nije, ja ionako uvijek kažem – sve što radiš, radiš sebi..

ponedjeljak, 16.04.2007.

kiLimandžaro iLiti njegov B-day..

Subota je bila rezervirana za njega..
Jer…ipak mu je bio rodjendan…
Dugo sam razmišljala što bih mu poklonila, osim sebe…to se valjda podrazumjeva..
Inače mi pokloni nisu neki problem, jer za svakog se nešto nadje..
ipak, ono od čega zazirem, definitivno (bar kad se o dragim i bliskim ljudima radi) je kupovanje u zadnji tren, nešto, tek tako, da se ne može reći, nisi se sjetio/la..

Prvo pitanje je bilo – što mu treba…nama ženama kvalificiranim manipulatoricama nije problem indirektno izvući od frajera što vole i što im treba..
iole pametnoj curki to stvarno ne bi trebao biti problem - malo priče, malo skeniranja, slaganje kockica i od svega toga neš će valjda ispast....

jer, kupiti mu poklon koji se meni svidja a na koji će on razgaliti osmjeh samo meni iz ljubavi, ne bih hvala…

Uglavnom, zadala sam si zadatak, da mu kupim nešto što nikad nije dobio, pri tome prvenstveno mislim na bivše djevojke…
sad ću biti bezobrazna i umišljena kučka, ali nijedna mi nije do koljena po ničemu, apsolutno, pa si tako nisam (ego-tripanje) htjela dozvoliti da moj poklon njemu bude tek jedan od…

Hvala bogu, on je tako jednostavan i skroman…

ali to u principu, zapravo, ne znači ništa..
Konzultacijama najboljih prijatelja (i ženskih i muških) nisam bila previše zadovoljna..njegove frendove nisam pitala, jer imaju jezičinu dužu nego ekvator i sigurno bi mu rekli…a jedan koji se našao slobodan sugerirati, nije rekao ništa posebno i zanimljivo..

Na kraju sam izludila..
U glavi sam zbrojila tek par stvari – voli sport, voli nogomet, voli dinamo, uglavnom, ako sublimiran iz bilo kojeg kuta, sport mu je navažnija sporedna stvar na svijetu…
sve gluposti vezane uz njegov dinamo (ideja od njegovog pametnog frenda) ne dolaze u obzir (bez uvrede, ali riga mi se od tog marketinga – dobro da ne stave još i wc papir s dinamovim logom ili beštek s grbom na vrhu), neka sportska oprema mu stvarno ne treba, štucni koliko hoćeš, loptu i ostale pzdrje ima, a karte za svjetsko su ipak preskupe ili još gore nepristupačne)..sorry Lju..

nadalje,
Parfem mi se nije dalo kupovati…kupiš, pokloniš, potroši se i zaboraviš…
Neš od obleke…znala sam da će mu sestra sigurno kupiti, pa iako od viška glava ne boli, ipak ne..

sve u svemu, Nula bodova…

Na-kraju sam sasvim slučajno na jutarnjoj kavi dobila blagoslov i ideju…
Pretplata na sportske…par mjeseci…Bila sam uvjerena da je to nenadjebivo najbolja ideja i poklon..
Nazvala sam potom svog dobrog frenda, sličnog njemu i pitala za mišljenje (eto za što služe muški prijatelji)..
Ovaj se skoro rasplako…što to njemu nisam poklonila 2 tjedna prije za rodjendan…
Već sam likovala u sebi..svejedno sam nazvala još jednog, za svaki slučaj…ili bolje rečeno da čujem još malo pohvala..uglavnom, da skratim - pun pogodak…

Uz to sam uzela neki cd, reda radi, tako neke rNB pevaljke zato jer znam da slini na njen guz i sise, pa eto nek se dečko gušta za rodjendan..

Veselje mi je pokvario njegov najbolji prijatelj dva sata prije nego li je poklon trebao biti uručen…
Istina bog, oni su totalno različiti, ali frend je frend, mišljenje se broji…
On moju ideju nije shvatio…zapravo nije dijelio oduševljenje ko moji prijatelji..
- pa kak bi se tebi svidjelo da ti netko pokloni pretplatu na večernji???
Bio je njegov komentar, plus nadam se da si kupila još nešto uz to…uz savjet pa mogla si mu kupiti mp3 ili tak nešto…mp3, fckng mp3 i moj M.?? svaka ona šuša iz kvarta koji slini za njim zna da to nema veze s vezom...a i znam da je njemu taj mp3 oko vrata totalno gay..i totalno ne ON..

Inače je mali super drag (frend, jel), ali došlo mi je da mu razbijem glavu u sekundi…nisam, samo iz razloga jer se pišem kao dama (brutalne vizualizacije nisu zabranjene) i zato jer mi je neki sitni glasić rekao, pa ti ga ipak znaš najbolje – 15 fckng godina, a ova zadnja pogotovo…

Svejedno razjebo mi je koncepciju i raspoloženje..
Više nisam bila naj-bolja, naj-maštovtija bla bla cura, već….tek cura koja ne znam kupit jbni poklon za rodjendan..i to dečku..

Na kraju sam ga odjebala u sebi i pokupila se doma..malo sam si mantrala da on nema pojma, i na kraju se približno vratila u ono prijašnje euforično stanje..

U ponoć sam ga kušnula i rekla MU…
takav izraz lica još nikad nisam vidjela ni na jednom muškarcu…čak ni nakon nekih stvari, jel? Slika govori više nego tisuću riječi…definitivno..

Taj prokleto zadovoljni izraz lica, zapravo sličan, ima jedino kad jede grah moje mame (5 puta dnevno), hakla i dobije, i kad se moje ime spusti medju njegove noge (ne mogu vjerovati da sam ovo napisala, ali sam pristojna, ne?)
I to sve odjednom..

Cerio se ko malo dijete…skoro pa da je vrištao…ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati…
Kako si se toga sjetila? I još tisuću ne mogu vjerovati..

Likovala sam u sebi ko nikad….

Cd je bio sporedan iako se iskesio kad je vidio čiji je…ubacila sam i neku zajedničku fotku ko čestitiku s par nama poznatih riječi, onako, da se sjeti jednom, ako svatko ode svojim putem..

Našli smo se navečer, poslije njegovog nogometa (pun mi ga je Qrc, nogometa, jel?)
I bio je doslovce mrtav umoran..nesposoban za išta…ali kad je čuo da će ga sportske čekati svako jutro u 7 pred vratima, napalio se ko….. (ne idu mi usporedbe jutros)..

Uglavnom, definitivno sam sigurna da ovakav poklon (pogotovo kad se sve zbroji)
Nikad nije dobio….

Op. A. - neš ti poklona, ali kad ga znam, u dušu…..njemu je to kilimandžaro…


a ja volim kad ga činim sretnim...
*************************************


bonus

hOKej


Nisam neki sportski fan…
kao npr. Moja lju…
ali on je muško pa je to valjda po defoltu…
volim pogledati svjetsko (nogometno), tu i tamo rukomet, vaterpolo, tenis, ali nisam osobito zahaklana, niti mi krv vrije u venema na samu pomisao o sportu, nogometu, dinamu i sl..

Ali postoji sport koji zaista volim..hOKej…
mislim da je to zbog starog i prve tekme na koju me ko klinku odveo…davnih devedesetih…
Valjda je bila prva ljubav, iako pamtim, led zamrljan krvlju, neki fajt, naguravanja i hrad stuff iliti faula i brutalno grubih okršaja koliko hoćeš…

Zapravo ne znam zašto ga volim..a ne nogomet ili rukomet ili plivanje…
Otkad znam za sebe tlačim ljude da idu samnom na hokej…
mission imposible..ženske prijateljice neće ni čut, a frajeri vole jbni nogomet, a ne hokej..

Uglavnom, gnjavila sam dragog puna tri tjedna prije nego je počelo svjetsko u hokeju (II. divizija)…da želim ić…da ću ić ili s njim ili bez njega, da nabavi karte, da me odvede…bla bla bla..

Na kraju je jadan popustio i kupio karte, 2. tekma, hrvatska-srbija…j4R nije mu bilo žao..
prvu tekmu smo dobili…razbili belgijance..<---
koji su kao uz nas jedni od favorita (o-tom-po-tom)....

Ali sa srbima nije bilo lako..nije da su dečki loše igrali, jer nisu protivnici od neke kvalitete, ali jbni pak nikako da uđe..iako moram priznati da su srbi imali odličnog vratara..metar ipo, ali dooobar…ostalo ni za spomenut..igrali su bunker cijelo vrijeme i imali prilično mnogo sreće..

S obzirom da sam navikla na hokejaške tekme, gdje je gledalište uglavnom poluprazno, puna dvorana me malo iznenadila…onda sam skužila da je hrpa klinaca došla iz drugih pobuda….vikati ubi ubi srbina a ne gledati hokej…najbolji dokaz su kreteni koji su uz spomenuto vikali ajde, lopta, loopta…..jerks, just jerks..

I da, digli su mi živac…jer to nije navijanje…šačica prištavih i nepodojenih idiota, zbog kojih nas uvijek etiketiraju balkancima..onako posprdno..

Ma zapravo, meni je to smiješno, ja se smijem kad čujem…tko ne skače, tko ne skače, srbin je…ubi ubi srbina..srbe na vrbe, dajte srbe da se igramo – dinamooooo…aaaaaaaaaaaaaaaaaa....
Dječja posla..
Ak ćeš navijat navijaj za dečke koji igraju a ne za…….

Istina bog, srpski igrači pred kraj nisu ni zaslužili neki rispekt…niti su se pokazali ko neki sportaši…prilično drsko i hrabro je bilo ući u prostor za kaznu, i onda se okrenuti publici i pokazivati tri prsta…
-da si ih bar slomio kad si poslije izašao na led, kretenu…

Naravno da su ljudi bili ludi…naravno da je publika počela bacati svašta na led (i to desetak sekundi prije kraja tekme)..pa naguravanja, pa.......jbga, nemoš u sred zagreba provocirat, i to na taj način…
ako dobije po p_čki ovih dana nemora se čudit niti bunit…naši dečki takve stvari ne opraštaju…

Ljudi još nisu zaboravili, pogotovo oni koji su u tome bili,
ali ova klinčadija nema pojma o ničemu, nemaju ni pošten udžbenik o hrvatskoj povjesti gdje piše ko je bio agresor a tko žrtva, a kamoli da znaju išta drugo…oni bi srbe na vrbe po defoltu, jer su nešto čuli, jer je to fora???? šta već…..ima i kategorija onih (kao i na svakoj dr tekmi) koji nisu dugo poševili pa treba izbaciti frustracije ili čisto just 4 fun…

Takve bi ja marš van iz dvorane..jedno je drukati protiv kad igrači provociraju…
ali od početka tekme, e jbmu, već sam luda što se svaki dvoboj između hrvatske i srbije gleda kao novi 'obračun', dok je sport u drugom planu…isto tako sam svjesna da će još dugo stvari biti takve..jer niti su oni bolji prema nama kad igramo u srbiju, niti su korektni i veliki sportaši..

pa valjda na kraju to nekako dodje na svoje…
svakome ono što je zaslužio…
A srbi su to i dobili….poraz na kontu..2:0 za nas.. <---
Meni je nekako draže s tim im trljati nos a ne tamo nekim parolama..

U subotu je tekma sa španjolcima, pa s turcima u nedelju (ako nisam fulala raspored)..btw nadam se da su dečki iz turske, apropo prošlog nastupa prije dvije godine naučili klizati a onda i igrati hokej…
ono što sam vidjela na prošlom svjetskom bilo je pre-komično..



update: turci još nisu naučili ni klizati ni igrati hokej...
25:2 - komentar nije potreban...

subota, 07.04.2007.

Let's get retarded on blog.hr

danas pred uskrs, želim se zahvaliti nekome...
hvala ti..tko god da si..
pri tome mislim na tvoje cijenjeno ime i prezime ili nick..
zaboravih ga kao i tvoj komentar koji sam deletala da mi ne kvari koncepciju..jer ipak je ovoj MOJ BLOG...m-o-j...
(nadam se da nemaš problema sa spelovanjem ili po hrvatskom sricanjem slogova i riječi)..

nakon sinoćnjeg provoda, onaj tvoj (sad već bivši) očajnički izdrk koji si noćas (dok su drugi pili, jbavali, zabavljali se ili što već) ostavio na MOM blogu, uljepšao mi je dan...

moram priznati da me uvijek razvesele isfrustrirani primjerci ljudskog roda, a posebice muškog..i to onih s etiketom vječnog junfera (tete u knjižnici s 60 na kontu se ne broje) ili kvazi velikog ševca
(čitaj: na suhom od rođenja do smrti), odnosno nepodojeni mamini sinčići valjda prerano maknuti od sise, pa eto... IQ ni do 100 nije stigao
(moja sućut)...
još su mi bolji indolentni primjerci istih, koji svoje sexualne frustracije rješavaju na ovakav način - idi mali, pa se leči (pjeva tvoja sigurno najdraža pevaljka)...
ili još bolje, nemoj petkom oko ponoći grijat guzicu pred kompjuterom,
već poševi nešto,
pa možda neću više čitati ovakve ispljuvke muškog PMS-a...
jadna li ti majka...još jednom, moja sućut...tvojoj cijeloj okolini..

btW, kad već sereš- ostavljaš komentare na MOM blogu, onda obriši dupe, odnosno potpiši se..inače - DELETE
(ako ti je do teroriziranja ljudi, upiši se u Al Qaidu, tamo za indolentne retarde poput tebe sigurno ima mjesta, ako te ne prime, jbga ili nemaš nemaš sreće ili je tvoja kategorija apsolutno neprihvatljiva aLL around the world)
plus,
kad naučiš koristiti bar one minimalne blagodati hrvatskog jezika, i s prostih rečenica pređeš na one malo složenije
(s bar jednim subjektom i predikatom, molim lijepo),
onda ću ti vratiti komentar
(i dopustiti ostale, ako ti se PMS & posljedice nejebice vrate)...
od čijih me grešaka (oćeš pravopisnih, gramatičkih, stilskih) još uvijek bole oči...
tipfelere bi ti s guštom oprostila, da ih je bilo..

apropo ostalog, malo humora ti ne bi bilo na odmet
(domaća zadaća: checkni kod babića ironiju i sarkazam, i monty paytona u videoteci),
kad si već daješ svašta zapravo....

poživio ti meni.... :)

oP.a
danas je stvarno svakakvim emocionalnom, intelektualnim (i svim drugim) retardima i "bonsaima" dopušteno sve.. od izlaska iz zatvora preko vikenda, premlaćivanja bivših žena, paljenja tuđih stanova, do komentiranja na ovakvom (a i nekom drugom) obliku medija..

ali zato,
živjela cenzura!
živio www.blog.hr!


p.s. svima ostalima - sretan uskrs,
ofarbajte jaja, nikad nije kasno!
ŽŠOŠ - živjeli, ševili, oduševili se!

p.s.s. ma, sve se prihvaća samo nemojte biti toliko jadni da na MOM blogu ostavljate nečitke, kvazi proste i supercoolguba komentare, jer mi se neda prljat ruke s poluotpacima ljudske vrste...čak ni verbalno..odnosno ni na blogosferi..

petak, 06.04.2007.

tek onako..zbog istine i ljubavi

ponekad me ne razumije, ali to je u redu.
vjerojatno kad mu pričam neke
meni važne stvari misli svašta.
Kao na primjer: kako me mogu zanimati bezvrijedne riječi u prastarim knjigama
I kvazi zanimljiva kazališta na rubu grada..
Ja znam šta on misli u sebi - najradije bi na cjelodnevni raspored stavio 661 teletext;
Fcknig rezultati poreza na budale…
*******
u tim trenucima..ja se pretvaram u kuju, a moja kosa u lavež najljuće labradorice…..
Prekrasan prizor, uz bujicu kletvi iz njegovih usta na račun tamo nekog fudbalera,
(Za kojeg izričito tvrdim da je gay)...
vuf vuf grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
lajem....u sebi, na glas, u prazno…
ma svejedno je..

Svako od nas gleda na sebe, alii to je u redu..,
iako
Primjećujem:
Krajičkom lijevog oka (jer desna strana uvijek pripada njemu)
Promatra situaciju - u posljednjem trenu uvijek pokaže stila (da izgladi stvar)..
Ali ja, ja sam i dalje bijesna,
a on (poslije za ručkom)
kaže: tada si najljepša.....
mrzim ga i volim u istom trenutku.
ne zbog laskavih riječi, već svega
što daje iako ja ne vraćam sve
ono što on očekuje..
ali trudim se…zbog istine i ljubavi....

utorak, 27.02.2007.

nth special..

Ako pisanje oslobađa,
Ja u posljednje vrijeme robujem...

Ali slatki su ti okovi.....

Imam novi posao (od cetvrtka)
Imam svoju Lju..again..
Imam dupli minus na tekućem (u ovom slučaju plus)
I to je sve što mi trenutno treba..


Ps. Neki sam dan dragom bratu zamalo vratila uslugu,
da mi dečko nije takav čistunac,
i da nam je nakon proteklog vikenda ostala ikoja čista plahta!!!

petak, 19.01.2007.

stuck in the moment (and i canT get out)..

već nekoliko dana pišem post:

- o sms-u
- o tome zašto sam dobila taj sms
- kako sam 'riješila' pizdarije vezane za sms
- i svemu ostalome popratnom...

ali nikako da napišem nešto suvislo, nešto što drži vodu i što zapravo odražava moje trenutno stanje,
koje bi mogla nekako opisati kao

teški kurac od zimske depresije koja zapravo nije depresija

naime:

1. serem o sms-u, a nisam zapravo ništa konkretno rekla
2. u medjuvremenu uz sve, uhvatilo me i nekoliko boleština – prvo jbna pitirijaza
(daboga da propao pilates studio u kojem sam to pokupila), pa neka viroza, upala mjehura, upala grla itd..
3. pa.....tzv depresija izazvana promjenama u mom životu, koju da mi bude lakše pripisujem zimi
4. ponovno čitanje iste knjige i podgrijavanje juhe koja ni friška nije bila nešto (u posljednje vrijeme)???
5. znakovi od onog gore koje ne znam kako protumačiti
6. ponuda za novi posao


i.
dobila sam sms nakon 7 mj, u kojem bijah ostavljena u tri riječi...gahahahaha
to je bio moj komentar...koji mi je otvorio oči....da dvoje različitih ljudi, koji pripadaju različitim svjetovima, različitim krugovima ljudima, imaju različite stavove o životu, različite prijatelje, probleme, želje, interese, ne mogu preživjeti...
a ja sam se usprkos svemu navedenome ipak borila...i uspjevala..do sms-a..
onda je sve lijepo palo u vodu, razlike isplivale do kraja van, komplexi manje vrijednosti koji kao nisu postojali sad su postali nepremostiv problem...da skratim...sve što je bilo, kao da i i nikad nije bilo......

kako se sve lijepo tako lako zaboravi u određenom trenutku...

kako sam se osjećala? čudno....jaaakoo čudno...kao da se nešto dogodilo a ja nisam mogla shvatiti da li je to dobro ili loše..za mene naravno..
kako je on, nakon svega, bez obzira kakav je u suštini ili čak i površno (a dobar je čovjek) mogao poslati tek sms?
i to ON koji je do juče htio da stavim njegovo prezime iza svojega, koji je rekao, čak i pokazao da sam sve što je ikad htio, želio i trebao?
nije problem u nestanku emocija, košmaru u glavi, nemogućnosti shvaćanja što čovjek zapravo želi / ne želi, niti u prekidu nekog odnosa (jer sve ima rok trajanja), jer, jbmu, ljudi se razilaze i nakon 20g, ali prekinuti preko sms-a, a do juče sam praktički živjeli s njim (ako uspoređujem neke površne veze mojih prijatelja koje se svode na kavice i sex god, dvije pa čak i pet????)
uglavnom, ja sam preko toga prešla u stilu jedna budala manje u mom životu...a onda je počelo kajanje..

a svi znamo da poslije jebanja nema kajanja!!!!!

poruke, pozivi, moljakanja, isprike, ovo ono...
da je to bio rezultat mentanog skolpa u jednom trenutku a da je već nakon 20 min mislio drugačije...i da se zajebo..i da ako je već nepovratno sjebao da mu bar oprostim, ako ništa drugo...
nije mi ni laskalo ni godilo niti išta značilo sve to...
oprostila sam mu, to nije sporno, iako to prije onog ljeta i ex ljubavi nisam znala činiti..
niti oprostiti niti pokušati razumjeti..
prvi put sam sam iskreno bez razmišljanja i psiholoških analiza oprostila..
ali u mojoim očima on je nakon tog sms-a tek mala travčica koju ja kad god želim mogu zgaziti...a nakon sve nisam imala poriva čak ni za tim činom..
taj ga je sms dokrajčio i u mojoj glavi i u mom srcu...

kako lako ljudi uspiju uništiti baš ono što najviše vole??
kažem to, jer sam i sama znala učiniti isto, jer samnom se, kako ex kaže nikad nije znalo, koliko volim, dali volim, da li mi je stalo jer nisam govorila jer sam se borila protiv svih, pogotovo same sebe, ali ovaj put sam se pustila...dala sve od sebe..
i dobila fckng sms...
dugogodišnja prijateljica se našla u takvoj situaciji nakon 5 godina veze...čekala je jadna da on shvati da je ona prava..on je shvatio nakon mjesec dana i sada su sretno oženjeni...
u najboljoj namjeri, rekla je, oni su takvi,moraš to prihvatiti kao nešto normalno i jednostavno staviti sa strane, ako ga voliš i ako želiš da uspijete..
a kako se to radi?
i da li ja uopće imam dovoljno ljubavi u sebi ili samo razočarenje i ravnodušnost jer ruku na srce ne želim ga natrag tek tako, i zapravo ne znam da li ga želim, unatoč njegovom trudu da dokaže da je pogriješio i da je pokleknuo trenutku sebičnosti...

sve u svemu...dobio je priliku dokazati, prvo sam sebi, a i meni da je vrijedan svega – mene, moje pažnje, pa nadalje..dobio je priliku učiniti sve da opet gledam onim očima i da opet poželim buditi se ujutro kraj njega i ići na posao iz njegovog kreveta, iako je to duži put, a ja sam neumorna jutranja spavalica.

ravnodušna sam...pre-realna, pre-svjesna svega..a opet imam neki intuitivni feeling da moram ostati i dovršiti neke stvari..
ipak se ne želim pitati jednog dana jesam li učinila sve, i dala sve od sebe da naša veza uspije ili sam kao i inače u maniri pre-ponosne goropadice otišla visoko uzdignute glave, a nesretna....

ii.
ponekad se pitam da li taj moj urođeni ili naučeni obrazac ponašanja gdje ne pokazujem emocije, gdje ne volim biti slaba i emocionalna jeenostavno poteže neke čudne konopce i izlazi van kroz sve te moje bulimične eskapade, upale, sitne ali dosadne bolesti...koje me ubijaju...
sanjala sam nedavno da mi je kolega s posla, u snu u ulozi doktora, priopćio da bolujem od tamo nekog tumora...
iskreno usrala sam se...od tad sam na iglama i non stop strepim, prvenstveno čekajući rezultat papa testa a onda surfajući non stop po internetu i tražeći sve moguće informacije koje bi mi mogle objasniti zašto sam kronično umorna (nije to fizični ni psihički umor, već neki unutarnji, duboki...), a ne bi trebala biti, zašto mi je stalnio vrti, povraća, zašto sam jedan dan u vrhunskoj formi, a drugi na dnu ljestvice...
loše, jednom riječi...


iii.
rekla sam depresija, a ne radi se o depresiji, već nekom ne zadovoljstvu svime što radim, ne ukupnom već su to sitnice koje me jbno živciraju, a ne ovise o meni i ne mogu ih promijeniti..i onda se to odražava na sve drugo, ne direktno, ne u velikim količinama ali dovoljno..da ja znam da stanje nije onakvo kakvo bi ja htjela..


iv.
taj neki novi odnos s njim varira...oprost je shvatio zdravo za gotovo i sjebo već na početku...sad smo reklo bi se ni vrit ni mimo ali ja sam zadovoljnija znajući da je sada prvi put svjestan da te neke svoje meni pre-goleme probleme mora početi rješavati, jer.......stvari nikad neće biti bolje u slučaju ako nastavi s ignoriranjem...i da je taj njegov problem zapravo i uništio na neki način naš odnos...
sad smo ništa, a nešto smo, čijom se definicijom neću zamarati jer sam doista sve stavila u njegove ruke i ruke onog tamo gore...ja se više ne borim......statična sam i čekam...
tisuću puta sam rekla da je fraza vrijeme liječi sve toliko otrcana da mi povraća na samu misao, ali ne mogu poreći da nije istinita..tako da se nadam da je vrijeme, na mojoj strani, a i na našoj..
if not, bože moj nije kraj svijeta....



v.
u posljednje vrijeme gdje god se okrenem ili u kojoj god se situaciji nadjem vidim te neke 'znakove', poruke...a u svemu tome sam nekako naivno glupava da se samo pitam da li su to zaista znakovi ili tek moja pusta priviđanja..da se drogiram znala bi do čega je..ovako to na kraju ipak gledam kao da su mi se još više otvorila neka čula...
sanjam čudne snove...osjećam stvari koje ne mogu dokraja osjetiti da bi znala točno što, tko, kako..
vraćaju mi se ljudi u život, otvaraju nove prilike, kušnje...
ima svega...istovremeno sam uzbuđena kao malo dijete, ali ona bolesnica u meni se plaši...pitaj boga čega...valjda je to do onih predhodnih točaka...

vi.
volim svoj posao...iako ako sam potpuno iskrena, volim prostor u kojem radim, jer se osjećam kao kod kuće ili na odmoru..volim slobodu koju mi daje, ležernost, mogućnosti, putovanja, kreativnost...ali prezirem tu financijsku ne sigurnost kaja je neophodna da bi se našla u svemu tome neka neravnoteža...nemam stresan posao, imam odličan suradnički odnos i poziciju, moji prijedlozi uvijek prolaze, moje su sugestije uvijek dobrodošle i ne ostaju na papiru..moj glas se čuje...
ali sve to nije dovoljno potkrijepljeno s one druge strane..
znam da mi neki zavide, ali u svemu tome ja sam u zadnje vrijeme pomalo nesretna..
i premišljam se..i u svemu tome kao neki znak mi je došla takva poslovna ponuda koju ne mogu odbiti...budimo realni novac je nužan za preživljavanje, i za one male stvari koje čovjeka čine sretnim...
i u samom razmišljanju se osjećam kao da ostavljam zabavnog ali skromnog dečka, zbog nekog novog zabavnijeg i bogatijeg!!! užasan osjećaj, a s druge strane zapravo želim novi posao jer sam pomalo zasićena i ona prvotna kreativnost više nije toliko izražena..ima puno praznog hoda, i iako nikad nisam mislila da cu to reći – ubija me nedostatak posla i dosada..previše vremena koje ja istina bog dobro iskorištavam na honorarne poslove, ali ipak..
nova financijska ponuda je duplo bolja od sadašnje i ima intenciju napredovanja, usavršavanja, novog iskustva, ma sve..posao nije stresan, atmosfera je relativno ležerna, ne kao sada, ali ponekad mi i taj višak slobodnog vremena toliko smeta i izludjuje...nije da sam radoholičar neki, ali ponekad se osjećam beskorisno kad nekoliko dana nemam posla već da provodim u osobnim interesima..
ne znam..sve mi je nekeko poremećeno u percepciji..ali jednostavno trebam neku novu dimenziju, trebam osjetiti neku novu motivacijui filing koji će me ponovo pokrenuti...
ja se ne mogu truditi ako nemam to nešto za što se borim, kako u ljubavi, tako i u poslu...
a pokretačke snage mi fali posljednjih mjeseci..
ova prilika jednostavno ne može biti ne iskorištena, čak i pod cijenu pogreške...
a ni ona druga, bez obzira na sve, ipak je puno toga u pitanju..

ako i sjebem, što se posla tiče,
ako on sjebe ili oboje sjebemo,
i u jednom i drugom slučau znam da sam probala i dala sve od sebe..
pogriješila ili ne, sasvim svejedno..ne griješe samo oni koji ništa ne rade i lišeni su hrabrosti da učine sve za svoju sreću..

u takvom kurcu ipak nisam..

četvrtak, 21.12.2006.

you never know...

prošlo je par dana..
od pms-a i sms-a...
prvi put u životu bila sam sretna što sam dobila pms,
nesretna što samo dobila sms...
just sms..



zapravo nemam šta za reci,
napisati
ili
ispljunuti
pa da mi bude lakše..
jer mi je od četvrtka,
puno puno lakše..
in some strange way....

kao da nikada nije ni bilo,
kao da nikada nije
kao da nikad nismo
eto tako...


a tko me podignuo s poda
nakon što sam tisuću,
milijun,
bezbroj
puta pročitala taj sms?


onaj koji me ponovno nasmijava....

'ko bi rekao?
ja ne bih, doista ne bih...


You never know what you gonna get.....

ponedjeljak, 04.12.2006.

'as tears go by'

Uz svu zensku intuiciju, iskustvo,
(cak i moju dragu prijateljicu psihologiju)
ponekad stvarno znam biti naivna..

Mozda naivna nije dobra rijec...
ne-realna???
Pre-pozitivna?? Glupa????

Kako god, kad se neke stvari dese
(i to one za koje svi pricaju da ce se desiti, osim mene koja se cudi i lupa svoju kontru)

kad se najmanje nadas, i od ljudi od kojih to najmanje očekuješ
(iako znaš da bi trebala, no svejedno vjerujes u pizdariju zvanu prijateljstvo,
časnu (pionirsku) rijec, i rispekt..)

Naime, ja se nikad ne hvalim, koliko sam i koju školu, fakultet i ostale p.m. zavrsila,
niti koliko zaradjujem, koliko trosim, gdje ljetujem i sl.,
niti mislim da sam zbog icega toga bolja, pametnija, sposobnija i vrednija od drugih...
ni na prvu loptu, a ni na drugu..

Medju ljudima koji me okruzuju ima takvih,
ali im ne zamjeram jer znam da je njhov ego i taština
nus-produkt nekih drugih nedostataka i frustracija...pa nek se hvale i vesele..
(zna se koliko je dobar konj koji sam sebe hvali...)

i kad se radi o muskarcima, i zenama, poslu nisam naivna i nije me lako preveslati..
kad se radi o prijateljstvu – i tu nisam ni pre-otvorena ni pre-naivna..

ali ovaj put sam svjetski popušila...
a nije da me nisu upozoravali...o da, jesu...nekoliko puta, ali nisam htjela vjerovati...
čisto iz nekog solidariziranja s dotičnim, i think pink pizdarija – ma nije takav...
ali je...doista je...
bez obzira na sve škole, fakultete, podobnu obitelj i popratnu lovu;

intelektualni snob s vrlo uskim pogledima na život i ljude,
i elitistička pičkica kad se radi o njegovim prijateljima

osoba koja nije svoja vec čini tj pokusava copy-paste
skinuti dragog mu prijatelja filozofa (s dipl. molim lijepo)
i sve druge grandiozne intelektualce koji mu imponiraju ili ga okruzuju..

bez obzira na napunjenih 3-deset još uvijek je indolentni i autistični klinac
(nije da se rugam, nikada nisam, ali ne volim kad nekome pruzim ruku,
bezujvjetno, a dobijem......qrc od ovce)

Uglavnom meni je sve to zapravo uvijek bilo smiješno i simpatično,
dok su ostali lijepo rečeno pizdili..sama činjenica da je oduvijek bio pomalo (nekad i poprilično)
autističan imala sam odredjenu dozu simpatije prema njemu cak ga i stedila od kojekakvih komentara
znajuci da zajebanciju mozda ne bi shvatio i da bi ga to povrijedilo i još više uzdrmalo..
uvijek sam ga branila

(ja i ta moja robin hoodovska potreba da uvijek budem gud kap.......glupačaaaaaaaaaaaaaaaaaaa)

a očito sam trebala pustiti da malo prodje kroz ruke i da se cijepi protiv te malograđanštine...
uvijek sam mu opraštala svu tu sterilnost i ispraznost....
a na kraju je završilo kao i u onoj staroj - grizeš ruku koja te hrani..

nije mi do pisakaranja kakvo je sranje ovdje prozvani napravio,
tek cu reci i potcrtati,
ni obrazovanje ni znanje, niti porijeklo (iz društveno podobne obitelji), ni slicni obrasci koji su danas kao poželjni ni traženi ne čine čovjeka....

j-e-b-e-š ljude koji definiciju prijateljstva svode na nazivnik 'wong kar vai' filmova...

i rest my case..

04.12.2006. u 15:14 • 1 Komentara • Print • #

petak, 24.11.2006.

yesterday..

Jucer sam mu rekla..
popodne sam
odlucila pod mus da to mora biti veceras i gotovo..
i onda je prošlo prvih pet minuta nakon odluke, pa drugih,
pa sat vremena,
pa smo uspjeli odgledati i film ( a ja sam još uvijek šutila),
pa smo odgledali i drugi...još uvijek ništa...
pa smo poslali gladni
(to je zaključio jer mi je krulilo u trbuhu, a prava istina je
da su me počeli šorati grčevi od nervoze, kako da mu kažem, šta da mu kažem.....)

inače se gnušam patetike i prenavljanja, svega s prefixom naj..
neki dan sam se izbezumila na neku njegovu poruku za koju bi moja frendica rezala žile,
ali ne i ja..
ne volim to..riga mi se na hej ljepotice, najljepša i sl..

ali volim

1. kad mi on ujutro kaže – lijepa si..

2. kad me raspizdi pa sam ko zmaj, luda, izbezumljena i on kaže volim kad me tako gledaš....

3. kad me nakon cigarete poslije pogleda i kaže..ne mogu te prestati gledati, ne mogu prestati......
(ostalo baš i nije za napisati :)

ps. i kad mi u pola noći radi sendvič od ničega (jer nam je frižider prazan)
a nakraju to ništa imam okus najbolje francuske kuhinje...
i ne lažem kad kažem da je najbolji, u kuhinji, krevetu..........

i sve ja to mislim, sve ja to negdje pišem, govorim, osjećam ali ne mogu reći...

sve što govori volim slušati, osim onog što ne mogu reći....
a posljednjih 7 mj nisam mogla, a on je govorio..obično je priča nekako drugačija,
bar sudeći po filmovima koje
gledam oko sebe..

a nije da to ne mislim i ne osjećam
mogu to reći, mami, tati, bratu, bilo kojoj životinji

osim svojoj najdražoj životinji – njemu..

why? djelomično jer vjerujem u pizdariju da te riječi samo pokvare dobru stvar,
a djelomično zato jer jednostavno nisam tip od riječi...bar ne takvih..

na kraju je ona druga K. na moment preuzela stvari u svoje ruke,
i taman u trenu kad smo opet počeli gužvati plahte, počela se smijuljitii i smješkati..
(njemu ništa nije bilo jasno...pretpostavio je kao i uvijek da imam neku igricu u glavi ili sl......)
a ja sam ga onda, kao u onim romanima na kiosku i ljubićima na telki nedeljom popodne,
primila za guzu, i lagano šapnula...volim te....

bojala sam se što ću osjetiti kad konačno kažem te riječi..

u trenu kad je čuo što sam rekla (a očekivao je nešto totalno drugačije),
samo me zagrlio, tako čvrsto da sam mislila da ću prestati disati..

i bilo mi je lijepo,
i osjećala sam se slobodno,
snažno.....


od danas je u meni samo jedna K.....
niegova..

24.11.2006. u 15:02 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 22.11.2006.

po-novo..

Ponovo me nasmijava..
Ponovo izvlači iz mene onu K..

Iako..
Još uvijek me gleda onim svojim okicama
(treperavo plavičastim, sa pokojom kapi zelene)
čas poput posljednjeg samuraja što se sprema umrijeti za nešto veliko,
čas poput djeteta uhvaćenog u nečemu što ne smije..

i smiješno je što se pravi kao da sve zna,
a vidim kako je uplašen kad primjetim da me gleda
i da mu se moja guza sasvim slučajno našla na horizontu..

uvijek će ostati klinac, ulični hakler...
ali najdraži..
i znam da ću se uvijek moći njemu 'vratiti' kad zagusti i
kad budem željela vrištati i roniti krokodilske suze a da nitko ne zna i ne vidi ..
osim njega..

da znam kako se ta 'so called love' zove, ne znam..
čitajući neke 'davne postove'
gdje je moj bijes prema njemu i tadašnjoj situaciji našao utočište,
dodje mi da se smijem...
i smijem se, iskreno..
a nekad mi se čitajući sve to plakalo..
nekad sam se koprcala u vlastitim riječima ko u dreku...
i sve mi je smrdilo na katastrofu..

sada sam malo starija, i puno pametnija...
bome jesam..
naučila sam na vlastitim greškama i ne trebam popravni..
shvatila puno o sebi i svojim postupcima prema nekim ljudima,
posebice prema njemu..

bila sam sebična,
(iako s obzirom da sam bila izbezumljena i ispremješena različitim emocijama i ludošću,
ipak dovoljno zrela da nebudem tipično zlobno žensko i povrijedim druge,
konkretno nju..)

željela sam sve..
tada, istog trena, bez rasprave i smatrala da je to jedino ispravno..
vjerovala u pizdariju da je ljubav sama po sebi dovoljna
(a nije)..

Htjela sam i taj dio svog života kao i ostalo staviti pod svoju kontrolu..

bila sam okrutna,
i mislila da time ubijam bol koju mi je nanio..
a svi ti moji udarci po njemu doveli su do toga
da nas je oboje boljelo
i da smo se oboje u svemu tome jednostavo izgubili..
onda sam ja otišla, pa se vratila,
(on je ostao i čekao)
nakraju sam se ugnijezdila na sigurnoj udaljenosti ali dovoljno bliskoj

da mogu reći – još uvijek smo tu
i da on može reći - još uvijek značimo..

cijeloj pizdariji kumovao je njegov kukavičluk, strah i nezrelost
uz moju paranoju od gubitka vlastite slobode i prostora..
ego i ponos pokvarili su nakraju sve (skoro)...

skuhali smo ručak koji je bio ne jestiv...
nije se tu moglo odrediti jel ima previše ili premalo soli,
kojekakvih začina koji jesu ili nisu potrebni..bućkuriš...potpuni..

falili smo....pošteno..

iz nekog fcking razloga, a bili smo gotova stvar po drugima..

danas je sve je nekako drugačije a opet isto..
on još pliva u sigurnim vodama,
uz redovito krstarenje pokojim brzacom koji mu se nađe pod nogama..
(smiješno mi je to njegovo haklanje - na više terena)
u šali kaže da sam ja kriva za to...aha da...
samo se nasmijem.....ako i jesam, jbga...

sretna sam,
što ga sada opet imam onako kako sam ga imala predhodnih 6 godina,
kao prijatelja, utočište kad bježim od svih..
jer ipak je on taj...
koji je uvijek znao nasmijati me..

sretna
što u pola noći kad ga uhvate teške misli i prošlost
ili ujutro (tek tako)
zove mene,
a ne nju ili nju ili koga drugoga..
što samo ja znam što mu se vrti u glavi..

ona stara otrcana kaže da vrijeme sve popravlja i liječi....
ja bi rekla da je vrijeme prijeko potrebno kako bi sagledali samog sebe..
sve postane puno jasnije..
i sve stvari dodju na svoje..

i u svemu tome sam sretna, zbog sebe, zbog 'starih nas',

a najviše što je moja Lju. imala dovoljno hrabrosti da me voli
u trenutku kad sam bila spremna gaziti sve pred sobom zbog 'njega'.....

i neka se sve to dogodilo,
jer pretvorilo pretvorilo me u ovu K. koja sam danas..
bolju K..

22.11.2006. u 16:21 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 13.11.2006.

13 na 6-tu..

pred božić
se često sama darujem;
akutnim depresijama,
ispadima paranoje,
nervozom umotanom u rižin papir pariško-plave boje..
sve redom pokloni neprocijenjivi € ili $........
koje je teško pronaći u dućanu...
sama svoj majstor
- kreativ(n)a od-uvijek..

ima i bonus
kučketina alias jesen mi je isposlovala sivi ten..
3 kile žive vage viška,
10 novih sijedih i
upalu mjehura..sve free of charge..
da ne budem usamljena u darivanju..


*******
Ljeto je završilo
Vještice..
Umiri dupe..
*******


Extra bonus:

Danas ga ljubim 13 puta na 6 potenciju..

13.11.2006. u 16:39 • 0 Komentara • Print • #

petak, 10.11.2006.

dolazi cirkus..

kako se osjećam..? nikako..
kumovao je tome i posao i ljubav i ex love-friend i lova i obitelj i bolest i ja sama..ukratko jesen je, cirkus je došao u grad i nastanio se u mojoj glavi..biće tamo par tjedana (ko zna do kad)..

u skladu s tim........iz jedne od mojih najdražih knjiga...



intenzivno razmišljam da li smo se ikad pomirili s tugom.
i ako jesmo - kad?
izvadio sam veliki atlas svijeta i na mjestu gdje se nalazi livada ucrtao podvožnjake, ulice, grad.
od žutog plastelina načinio sam most, provlačili smo se ispod njega sve do duboko u noć.
tada su naše plahte postale ponovno nemirne,
proizvodile su čudne glasove,
pištale kao parobrodi.
sestra je pripremila kovčeg.
kovčegu je ispala ručka.
sve što nam je ostalo suhe su uspomene..


Tomislav Zajec, Rupa njegova imena

10.11.2006. u 11:53 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 07.11.2006.

!"#$%&/()=?

Nikad ne pizdim zbog posla..
Nikad ne pizdim zbog glupih ideja i još glupljih zahtjeva šefova..

Ako čvrsto vjerujem da sam u pravu 101 %,
radim po svom i smišljam strategiju kako im uvaliti svoje (točno) mišljenje..
(uglavnom uspijem, ako ne u potpunosti, onda je tu bar djelomična satisfakcija..)

Jer mrzim potpisivati svoje ime ispod nečeg što nije dobro (po mom mišljenju)

Jer mrzim

- grozan dizajn, estetski ružne dopise, aplikacije, prezentacije
- font slova Times New Roman (prije bi crkla nego nešto napisala u njemu..)
- glupe, patetične i dosadne mailove koji bi kao trebali zvučati ozbiljno

Jer mrzim

- ljude koji su manje iskusni i manje obrazovani od mene a spletom okolnosti su mi nadređeni
- intelektualce ograničenih pogleda
- egoiste nesposobne prihvatiti konstruktivnu kritiku
- živčane, isfrustrirane, ne-dojebane, nadrkane žene šefice
- paničare od suradnika

I najviše mrzim

- radit istvari u zadnji zadnji tren i pri tome podnositi emocionalne i kojekakve ispade jer je dotično trebalo biti gotovo u ponedeljak, a danas je srijeda, a jučer sam tek saznala što treba napraviti


f-u-c-k o-F-F!


danas sam luuuuda..
izbezumljena točnije..
rigam vatru...
dobro da sam sama u uredu inače bi i grizla...
ovako su stradale samo napolitanke u kuhinji....

grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr...

jedva čekam da dodjem doma i zgužvam malo plahte..prvo svoje, pa onda njegove..

iskreno bi to preporučila i svom šefu uz zamolbu

1. da bude kakav je prije bio
2. da manje lumpa po gradu, a više radi

boli me kurac za pohvale kako sam divna, sposobna i kako se bez mene ne može,
zadrži pohvale, daj pare
ili lijepo rečeno
pokaži mom bankovnom računu koliko me cijeniš....

!»#$%&/()=?*»#$/()=*#/()=*#$%/()=?#$/()=*?#$%/()=?*$%&/()=>

sex heals everthing..
(i really hope so)

07.11.2006. u 14:40 • 0 Komentara • Print • #

petak, 03.11.2006.

Love hurts (but sometimes it's a good hurt)..

Tonight we drink to youth
The one that finds the truth
I don't want to lose what I had as a boy
What I learned as a kid
That love is not a thief
With covered eyes I'm wandering in that place

Sometimes when I'm alone I wonder
Is it a spell that I am under
Keeping me from seeing the real thing...

Love hurts
Sometimes it's a good hurt
And it feels like I'm alive
Love sings
When it transcends to memories
I want to chime in
'Cause without love I won't survive
Without love I won't survive...

I'm fettered and abused
Standing naked and accused
Through my surface is loneliness and the rain
I only want the truth
So tonight we drink to youth
I'll never lose what I had as a boy...

Sometimes when I'm alone I wonder
Is it a spell that I am under
Keeping me from seeing the real thing...

Love hurts
Sometimes it's a good hurt
And it feels like I'm alive
Love sings
When it transcends to memories
I want to chime in
'Cause without love I won't survive...

Love hurts
Without love I won't survive...



ps.

u meni žive dvije žene..

svaka voli svoje...
jedna od njih će uskoro morati otići..
iako je izazov spavati s dvije žene u sebi..
osjećati za dvoje, razmišljati za dvoje...

ne znam od kada sam to odlučila živjeti po nečijim pravilima,
valjda to dodje s godinama...

03.11.2006. u 16:30 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 24.10.2006.

donT go away n-ever again..

osim dubrovnika, na rasporedu se pretprošli tjedan našao i murter..

a onda sam dobila lekciju zašto ne bježati iz zagreba..
nakon povratka uslijedila je tortura samo takva..neopisiva..

nisam uspjela ni 24 sata izdržati a da opet 'ne promjenim mjesto boravka'..
ali ne po svom izboru..

bolnice nikad nisu bile moj izbor..
wc školjka nikad nije bila moj izbor..
biti pasivna u krevetu nikad nije bio moj izbor
(čak ni kad spavam - gnijezdim se non-stop)..

ukratko..
osim drage prvopridošle mng-e, koja je prouzrocila prve grceve,
dosli su i oni drugi koji su me iskvrčili cijelu,
oš guzu oš trbuh, pa došle mučnine, povraćanje, non stop povraćanje,
pa hop hop sranje i sve popratno.......dalje da ne nabrajam..

rekli doktori - crijevna viroza (ja kažem vražja posla)..

najgore od svega bila je kombinacija prethodno nabrojanog zacinjena neopisivom upalom-grcenjem misica
i takvim bolom po cijelom tijelu da sam doslovce naricala i obećavala bogu sve i svašta...
kad se sad sjetim, nadam se da je bog pre-čuo ili zaboravio jer baš toliko dobra,
draga i umiljata ne mogu i neću biti, čisto iz principa..

još jedna od groznih popratnih pojava (kazna božja ziher) bila je i cijelodnevna napaljenost..
ne mogu iz kreveta, curim na sve strane, zlo mi je....
i uz sve to samo mi je sex bio na pameti..a u glavi vrišti - nemoš nikako draga..
ni guzicu obrisat, a kamoli šta drugo manjih/većih razmjera..

moja lju me mazila i pazila koliko je mogao..
na kraju je zaključio da nije loše kad sam bolesna (tj kad sam pri kraju bolesti)
i da mu se svidja kad ga 'iskorištavam' kako bi ozdravila
(iako kaže da ne puši te moje intelektualne konstatacije i opravdanja da sex dize imunitet)....

sad sam kao zdrava (šatro)
pod time mislim - ne povraćam više ko bulimicarka non-stop i ne serem ko grlica svakih 5 min..
Bogu hvala ..

uglavnom, neću tako skoro nikud; ni putovati, ni bježati...home sweet home, zagrebe moj..

24.10.2006. u 13:25 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 10.10.2006.

part I.

rezime zadnjeg bijega iz zgB-a:

Prva postaja - dubRovnik...

iako je oficijalno ljeto kao gotovo (bablje još traje),
Dubrovnik je još uvijek krcat turistima,
ponajviše onima s obližnjih usidrenih crusera koje je nemoguće ne zamijetiti u fejk oblekama vrištećih boja, oboružane svim mogućim turističkim rekvizitima..
Uglavnom, rekli su mi da sam odabrala najbolje moguće vrijeme za posjet, jer je grad od 6-8mj u totalnoj gužvi da nemoš proć stradunom...u skladu s bezbrojnim upozorenjima dala sam si truda i umjesto pravac u krevet nakon leta u 6 prošetala famoznim stradunom u 7 ujutro...
e to je bio prizor...božanstveni...
definitivno sam sebična, u tolikoj mjeri da takve lijepe stvari nikako ne bih dijelila s još pola planete, pogotovo ne s onom preko bare a ni s ovom EUnijskom..
tek s jednim, ili njih nekoliko priraslih srcu...eto, priznajem...dubrovnik je bogom dan u 7 ujutro...
ali not for long, vratih se u podne, pronać neko mjesto za pojest neš nabrzaka...ludilo ali ni najmanje u pozitivnom smislu...horda ljudi (prezirem turističke grupice po zagrebu di neću po dubrovniku), mmmmmmmmmeeee, bleeee i slično čulo se sa svakog koraka..i nije bilo na hrvatskom...to je ono najtužnije..ko da nemamo vlastitog smeća pa uvozimo tudje...primjetih da ti kao poželjni turisti (doista ne znam kako je dubrovnik uspio podbaciti u ovoj sezoni??? Ah ah)..
troše manje od mene, tek nedavno zaposlene s životnom parolom 15 dana ko kraljica, 15 ko pepeljuga...škrti su za popizdit..samo gledaju, lamaću glavama, cjenkat se neznaju itd..i di ćeš onda sezone s takvim kvazi turistima..?
ja sam si za razliku od njih u D. dala oduška..uživala dok je išlo (sad sam siromašna do kraja mjeseca ali vrijedilo je)..
***
nisu mi se nešto svidjeli ni dubrovčani, bar oni u starom gradu...profiteri jednom riječju..muzu dubrovnik dok ide...gledala sam neke poklone uz rivu..ono klasika za mamu i baku da usporede...heklanje i sl...na moje dobar dan žena me odzdravila na engleskom..nakon trećeg ponavljanja mog hrvatskog dobar dan udostojila se reć koju hrvatsku riječ..da skratim..od prvotnih 10 eura, nakraju sam to malu krpicu platila 30 kuna...lihvari!!
a da ne pričam da karta za brodicu u jednom smjeru za koločep košta 50 kn, ali ako kažete da niste turist, i istaknete to svoje hrvatstvo, možete kupiti karticu neku za 20kn i kupovat karte za u ovom slučaju koločep (u jednom smjeru) za 20 kn..lopovi..
***
ajmo dalje, bočica vode, je 10 kuna..i to one najjadnije coca-coline bistre šta ju vade skoro 2 metra ispod zemlje u rangu s kanalizacijom...zašto nema neke domaće vode..? u krajnjem slučaju sveti rok...
aj nije baš sve tako loše - jela sam solidne (okusom i cijenom) mušule na rivi u peškariji..simpatični konobari u mornarskim majicama..i posluživanje svih jela u ogromnim crnim loncima..zgodno..sa štihom definitvno..ako i zvuči otrcano, nije bio takav dojam..ili ja na moru sve opraštam..
***
uglavnom, nisam se nešto oduševila ni 3. najljepšom plažom na svijetu ..banje su lijepe, ali ima i ljepših na Jadranu, puno puno ljepših...fancy plaža za fancy pozere...zgodno je jer je blizu centra, pa ako je vruće, lako se bućnut..ali nije ni do koljena plažama na hvaru, korčuli, lastovu, olibu................
***
umjesto one na nakrcanom stradunu popila sam kavu na terasi u excelsioru...nakaradno ružan hotel izvana, ali unutra bez zamjerke...terasa je za pohvalit...imala sam ju samo za sebe, uz sunce koje je tih sat vremena bilo samo moje i kao i pogled na dubrovnik (jedan od ljepših što ih vidjeh)..
nikad ne štedim na stvarima koje se pamte..pa sam si tako priuštila ako ne najfiniju i najskuplju onda definitivno najdojmljiviju dubrovačku kavu...onu na stradunu iz principa nisam htjela probat..
o računu nisam razmišljala, u ovakvim situacijma dam si oduška, a posli stisnem...izgura se nekao do slijedeće plaće...iako nije trebalo...dragi prijatelj čiji rođak radi u hotelu, bez imalo grižnje savjesti stavio je sve na njegov račun...
iskreno nije me bilo briga..sigurno bi me oderali...
***
svidjele su mi se Buže..mali kafić, improviziran (prilično dobro), na stijenama (ili zidinama?) i palačinke u dolce-viti..i par komada nakita u đardinu (sve ono jeftinije izgleda lošije od bižuterije na placu, a opet puuuuuno je skuplje, a ono što vrijedi to i bome košta –uz sav rispekt autorima tooooooo muuuuch...)
vidjela sam sve što je trebalo, od kneževa dvora, zidina, katedrale pa nadalje..
***
svidio mi se: jazz u trubadura...dobre improvizacije gl aktera...
nije mi se svidio: kronični nedostatak muškog roda na ulicama dubrovnika...alo momci di ste?
Nije valjda jedini i tipični predstavnik dubrovčana onaj ulickani latentni gay i kreten u trashu od Žene iz snova? Odbijam vjerovati..možda splet okolnosti..
***
kategorički mi se nije svidjelo: suveniri na stradunu..ajme majko sramote, (ma znam, svugdje je tako) ali ovoliko shita u jednoj ulici nisam još vidjela..i ništa nije ispod 30-50kn..ko je toliko lud (pa čak ni ameri i japanezi, bar ne ova zamalo sirotinja koju sam ja vidjela) da za naprstnjak (tko još uopće šiva kući) s loše našvrljanim dubrovnik da 30 kn...ma dajte...
da ne pričam kako su dva dućana skoro jedan pored drugog imali u prodaji kalendar po prilično različiteim cijenama..40 kn u jednom, 100 kn u drugom dva metra dalje..krađa prvog stupnja..


na kraju sam otišla na kalamotu i ostala tamo par dana..
o tim dojmovima neki drugi put...tek ukratko - mogla bi tamo živjeti, zaista bih mogla..

10.10.2006. u 16:34 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.10.2006.

otišla, vratila se..

Opet sam pobjegla iz zgb-a..
Nekako mi se poklopilo s poslom i guštom..
Lako je bilo otić (kao i uvijek),
Al je bilo teško vratit se..
Prilično teško iako me imao tko dočekati ovaj put..for reaL..bez suvišnih pitanja zašto sam otišla..zašto baš sad..

Izgubila sam se u nepoznatom već prvi dan, pala pred svima koliko sam duga i široka,
S etiketom glupače po sred čela..ko mlada partizanka umjesto zvijezde..
Ali kako sam pala još sam se brže i digla..došla k sebi i iskoristila i vrijeme i mjesto..

Bilo je lijepo....pravo hedonističko iskustvo, ali obavijeno nekim fluidom mirnoće i spokoja..
neki drugi svijet u kojem sam se ja nekako slučajno zatekla i ostala..

Jesam li što promijenila u svojoj glavi? (bolje bi leglo pitanje jesam li trebala?)
Jesam li shvatila nešto što u zgb nisam mogla..?
(osim što bi se trebala riješiti te potrebe za bježanjem)..
E Nisam..
Guštala sam 10 dana..i mislila samo na sebe, i na njega i njEga i njeGa (kategorizacija je nebitna, kao i uvijek)
ali da sam nešto posebno shvatila , i nisam baš..
Osim što sam čvrsto odlučila pozicionirati svoj život i posao negdje na sredini, tj izmedju mora i zagreba..
U tih nekoliko dana prošla sam cijeli jug..što dalje od zagreba bilo je i zanimljivije..

Volim ga, neizmjerno, ali sve mi je teže živjeti u njemu..pre-više ljudi, pre-više krivih ljudi, pre-više ovog onog, negativne energije, svakojakih pizdarija..i ne mogu disat, smrdi za popizdit
ne znam jel od zgb smoga ili ljudskih govana što gmižu po ulicama..ne primjetiš dok se ne odmakneš..
U dvi tri riči reklo bi se:

«...To previše za mene možda je, i tako mi se tu ne ostaje....»

A nije takav bio..nekad..

Obećala sam si da ću se vratiti na otok koji me posljednjih 10 dana osvojio...a do juče nisam ni znala da postoji..tako je to, i s otocima i s ljudima..

Iako bi vjerovatno i s njega pobjegla u dotičnom trenutku..

Vrtirepka,
kako moj prijatelj m.m. kaže..

02.10.2006. u 16:30 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 19.09.2006.

mjesto za dvoje..

Otkažite letove, pretražite oblake
i panika nek' sjedne na prijesto..
Zaustavite putnike, i namjerne i slučajne,
al' ostavite jedno mjesto..




Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku..
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše..

Otpečatite kofere i provjerite džepove
i predstava od straha nek' počne..
Ja nikuda ne putujem i sve čemu se predajem
su njene usne vrele i sočne..

Pošaljite i svoje pse, nek' sve još jednom pretraže,
i radite to strogo i često..
Zatvorite sve prolaze
i uske a i široke, al' ostavite jedno mjesto..

Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku..
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku..

Na filmu sretan je kraj,
da li još postoji raj?
Vatrene lopte sa neba,
stvarno je sve što nam treba..

Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše..

19.09.2006. u 12:49 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 13.09.2006.

sve dobre (loše?) stvari debljaju..

neki sam ga dan usporedila
s kruhom..
savršena usporedba..

volim kruh..
friško ispečen,
pozivajućeg mirisa, hrskave korice..

ne moram biti gladna, dovoljno je
da ga spazim bar krajičkom oka ili osjetim..
istog trena dobijem želju....
i ne mogu odoljeti..

neopisivo zadovoljstvo
bez neke koristi
osim hedonističkog zadovoljavanja mog nepca..
niti je zdrav, niti potreban, a još i deblja..
tako i on..

kad ga vidim, u centru sam same sebe..
budi onu drugu mene i održava vječno djete na životu..

ja najviše volim gubiti pamet na 'njegovim plahtama'..
a on najviše voli kad ga češkam po kosi i ušnoj resici..

nevažno je što naša definicja još ne postoji u knjigama..

ali, niti je potreban, niti je poželjan,
a k tome ponekad i za-boli njegova hladnoća..
on kaže, i tvoja boli K..

tih je nekoliko trenutaka neusporediv užitak...
ali moguće je odviknuti se,
i od kruha i od njega..
slatka ali štetna navika..
ali samo to, n-a-v-i-k-a..

ako se odreknem kruha, izgubit ću trbušćić
(slatki ali nepotrebni)
odreknem li se njega,
nestati će svakodnevne bitke s demonima prije spavanja..
(volim biti ratnica ali već sam pomalo umorna)
znači, biti ću mršavija i mirno spavati - ako se odreknem obojice..

ali,
da li ću biti sretnija?

13.09.2006. u 12:31 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.09.2006.

biti iLi ne biti..musko?

Kao klinka sam uvijek htjela biti muško, vjerovatno iz razloga jer sam s dečkima non stop visila, pa sam valjda i htjela piškiti poput njih, nositi hlače, a ne one stupidne dokoljenice i suknjice...


Da piškiti kao muško baš i ne mogu (ili mogu),
demonstrirala mi je mlađa susjeda, iako je njoj to čak i uspjelo...mala je stala kraj svog frenda zadigla haljinu nagnula se unatrag i popiškila...mislim da ga je čak i posramila, naime naciljala je dalje od njega...uvjerena sam da samo pukim slučajem nije zasrala haljinu, što je inače preodređeno ako ste žena, a želite pišati stojećki poput frajera..pitajte samo njenu sestru..

nekoliko godina više, nije pomoglo u rješavanju želje da sam ipak trebala biti muško,
jbga bolje im je....ne pušim fore da je nama ženama lakše, jer što se tiče izgleda i sl, i muškarci ako su zgodni dobivaju extra bodove, poslove i sve ostalo...kad se samo sjetim omraženog ispita na faksu i ostarjele isfrustrirane profesorice koja je dečkima uvijek davala tako urnebesno glupa i lagana pitanja, a mi žene smo po sat vremena objašnjavale koje kakve pravne razlike i ekonomska stajališta različitih poreza i p.m-i i na kraju završavale na komisiji...
ili jedne dr, također vrlo drage profesorice, koja je ups, uhvatila muza, inače profesora na istom faksu, sa studenticom u klinču, u njegovom uredu (kraj njenog), pa je biti žensko i dobiti bar prolaznu ocjenu kod nje na ispitu bilo jbna lutrija...
moju 5-icu je osporavala 2 sata, nije joj bilo jasno jeli se zajebala kod ocjenjivanja ili šta..
naime dok me nije vidjela ocjena je bila vjerodostojna...
eto, nije sve, ali je dosta u izgledu..
može pomoći ali bome i odmoći...
napomenut ću da dečki nisu imali tih problema kod dotične..
vjerujem, da je mogla (bila je zgodna ali teška i naporna do bola) da bi i sama vjerovatno potrošila kojeg studenta, u pauzi za kavi, kao i njen, vrlo brzo bivši muž..

nema granice, muško žensko, važno je da si lep ko slikica i da ti je podatna guzica...
inače ćete kao ja npr. dobiti prigovor na poslu, da savršeno radite
(čitaj: svoj posao, dodatni od kolegice (teška je sudbina pripravnika) i još od direktorice),
ali da ne poklanjate dovoljno pažnje i ne titrate oko svoje šefice..da da i to postoji..
otkaz je slijedio u sekundi, nisam se rodila da bi titrala, niti da bi se smješkala i sl...
već da bi mislila svojom glavicom..

hvale su vrijedni oni primjerci (i muški i ženski, malo ih je malo, al ih ima) koji usprkos svim predrasudama i realnim činjenicama dokazuju da se može biti i pametan i sposoban i k tome dobro izgledati...
no većinu ipak drže kojekakvi pozeri i tatina dječica, (urbane) seljančice, kvazi intelektualci iz društveno podobnih obitelji
(90% istih žele biti televizijske zvijezde, čitati s blesimetra, jesti po domjencima, slikati se za story....)
jadno jadno..
i još misle da su Boga primili za jaja..
e dragi moji,
nije sve u sisama i nogama, ima nešto i gore i između :)


bonus iz mog kornera:

*žene se više koriste svojim izgledom nego muškarci kojima je draža moć položaja..dođe na isto..i jedni i drugi igraju na te karte od kioska do ministarstva..

*muškarcima je izgled isključivo i samo prednost, a ženama i križ na ledjima..

*muškarci su bolji šefovi nego žene; racionalniji, manje nadrkani, manje živčani, manje isfrustrirani i manje zavidni..s druge strane, ako su na poziciji, misle da sve, apsolutno sve (žene) mogu dobiti qrcem i novcem..

04.09.2006. u 12:05 • 1 Komentara • Print • #

petak, 01.09.2006.

o evi (i jabuci)..

svaki mjesec iznova poželim mučiti
jednog
od pripadnika voljenog-omraženog suprotnog spola..
(pogotovo u vrijeme kad mene po ženskoj liniji neizbježno muče drage vječne (skoro) prijateljice zvane MNG
(nije mango!) i popratne pojave..)
dakle
npr. s predmenstrualnim grčevima, ovulacijom,
s mengom,
i to u sred ljeta kad se s onim krilca-ulošcima osjećate kao da imate pelene, koje vam nisu promijenili,
a imate feeling da ste se upiškili, uznojili, da iz vas curi, a da to svi vide itd...(a u obližnjem DM je pazi čuda, nestalo tampona)..

onda bi im zapaprila s očekivanjem iste, i brojanjem dana, hoće neće hoće doći...
živciranjem, prejedanjem pa brojenjem kila jer uskoro će ljeto,
a guza je u većim omjerima popustila...
ah, da ne zaboravim depilaciju onim sado-mazo aparatićima ili u posljednje vrijeme toliko hvaljene brazilsku i egipatsku depilaciju...

ja sam za, dlake nepodnosim praktički nigdje osim na glavi-mojoj
(kosa je ipak kosa, a obrve su obrve),
a za ostalo mi je tako svejedno,
ali jbno fuckng boooooooooli...
nisam toliki mazohist da ću svjesno (zbog sebe??? zbog frajera????) izmrcvarit prepone,
pola dana ležat s ledom među nogama
da bi se sutra osjećala poput lolite, a moj dragi ko pedofil....

možda promjenim mišljenje, ako izmisle postupak koji je bezbolan, plussss, da me ne izludjuju kad počnu rasti, i da ne izgledam ko majmunica na cesti svaku put kad se kriomice počešem jer svrbi ko vragggggg..

mala k. bez dlaka (pa bar neki mali geometrijski znak, čuperak, stazica),
je isto ko i ćevapi bez luka,..dobra stara narodna..fino je ali, fali nešto..

no da se vratim na mučenje suprotnog spola...to s depilacijom mi zapravo, u skladu s novim trendom, pada u vodu s obzirom da su frajeri navelike počeli visiti u kozmetičkim salonima
(ne samo gey, metro, uber, makro itd, nego i muške 'macho' picice)...

hm,
a ja baš voooooooooolim, dapače izludjuje me, primjerice ta muška k... stazica..
i ocu da je musko muško, a ne da ja imam više dlaka na podlaktici nego on...ajme..

jedino što ne volim su dlakava muška ledja...e tu mi mogu učiniti medvjeđu uslugu i izdepilirati se...ostalo molim vas, pobogu, ostavite na miru :)
hm, sad sam se ugrizla za jezik, sjetivši se jedne smješne pričice..
ispravak navoda...ako imate striborovu šumu medju nogama i ispod pazuha, molim podkratite malo, ssamo malo...

no sve u svemu, imam feeling da je netko tu pomješao lončiće,
frajeri imaju prsa i noge ko bebina guza, a mi žene, pikamo kako moj frend kaže
/ps. zimi puštamo iste da nas ugriju jer nam muški negdje piju ili haklaju... :)/

hm, zaključimo poglavlje "menga + PMS + ovulacija = dobitna KOMBINACIJA"..

(pa ti vidi kako je lako biti žensko...be my guest!)

kurva ta eva, sjebala nas sve :)

ali zato je jabuka dobra,
subotom.... :)

01.09.2006. u 16:05 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 30.08.2006.

o ženama, kvazi ženama..

nikad nisam bila u kozmetičkom salonu..a četvrt stoljeća mi visi za vratom..
porazna činjenica???
nemam opravdanja..ili?
kao prvo, mislim da mi ne treba, bacanje novaca (dok doma imam maSlinovog ulja, smeđeg šećera i jaja, krastvaca i sl prirodnih sastojaka, 'žbuku i struju' odbijam koristiti)
a ujedno iz razloga jer se volim sama pozabaviti svojim viškom dlaka i sl,
plussssss (to je zapravo presudan razlog)
enornmo me živciraju sve te napirlitane živčane, frustrirane i iskompleksirane žene koje se tamo mogu sresti...

jednom sam bila s frendicom, sasvim slučajno (podrška na brazilskoj),
i dok sam ju čekala tih pola sata proživljavala sam najgoru torturu...žensku naravno...

Ka-ta-stro-fa..cendranje, kukanje, kukanje i opet cendranje, isprazne pričice o kozmetici ovim onim umetcima, tretmanu za celulit, bla bla bla......

šutila sam i molila boga da ova što prije završi i da odemo na kavu (koja se zapravo u mojoj glavi pretvorila u nešto žestoko jer sam lagano bila luuuda)
nakon 5 minuta (koje su trajale puuno duže nego inače)
došlo mi je da svoju novu sugovornicu nokautiram bez mrvice kajanja, odrežem joj nove plave umetke i kažem da joj je guzica puna celulita i da ni tisuće tretmana koje plaća njen oronuli muž i kvazi mlad i uspješan ljubavnik neće pomoći da izgleda kao žena, prava žena...
koja luzericaaaaaaaaaaaaaa....

Sjedeći među svim tim kokošima, došla sam do zaključka da danas biti POŽELJNA i PRAVA žena (valjda po Cosmu i sl ženskim notorno glupim i dosadnim časopisima)
znači imati 24 sata na rasploganju, 2, 3 zlatne kartice neograničenog limita i to je to...pohod na dućane, salone, welness centre i sl. pizdarije...plus obavezna kavica na zgB špici, tamne i pre-velike gucci, chanel iliti koje već naočale se podrazumijevaju...to je fancy...to je in...
ma TO JE ČISTO IZDRKAVANJE, na najgori i najjadniji način..

Gledala sam ih tako jadne kako se međusobno žale, i cvjetala u sebi, što moja guza,
/koja ima i malo celulita ali i karakter :), btw nijedan muškarac nije se bunio.. /
ne mora prolaziti sve te torture i mučenja u nadi da će ipak uspjeti održati korak s djevojčicama od 18, manekenkicama i sl. kvazi pravim i poželjnim ženskim predstavnicama..

(Tu i tamo ju stisnem prije spavanja, ne vozim se liftom već hop hop na 5 kat zu fuS, plešem za LJu. trbušni, malo pilatesa i trčanja tu i tamo, i sasvim je dobra...zapravo sve ju više volim s godinama...)

ah 'drage' moje, jbs vaše peglanje kartica i 'putovanja sa stilom' ala sunčica lalić, kad u tim glavicama mozga ni za pod nokat...
i totalno shvaćam frajere kad kažu da su neke žene samo za........jel.....bogami jesu...
za šoping, za raširit noge i za smješkat se...možda zvučim ko najveći šovinist, ali i za mene, kao ženu to je porazna ali istinita i nepobitna činjenica..
da ih pitate tko je igor mandić, ili tomislav zajec pogledale bi vas blijedo kroz tri sloja maskare i pokušavale se sjetiti koji je to novi modni kreator ili su ne daj bože propustile nekog novog stilista na sceni...ajajajaj...
ali zato sunčica zna najboljeg doktora ako vaša maca ili pas dobije anoreksiju...

Fuj..fuj..fuj...povraća mi se na sve te ženskice, šuše ili kako Vam drago koje cijeli dan nabadaju u svom baldininiju ili sexigrad cipelicama, besprijekornog tena (špahtlica bi tu imala posla, odaaaaaaaaaaaaa) s jednim ciljem, zaustaviti vrijeme i zaustaviti crveni ferari sa svojim princom iz snova...

Jeli im zabavno, ne znam, sve što dobiješ, i imaš u neograničenim količinama dosadi brzo, čak i novac ako moraš trpiti nekog kvazi urbanog čobana jer ti je sila za novi fendi...to je moja (ženska?!?!?) percepcija..
e jbga...

Znam da je svako muško, muško, a prilike da se ne propuštaju, i istina je (koliko god mi šutjeli o tome) -
svi cvile i plaču kad stisne - i oni bogati i oni praznog džepa, i
kad se sve to zbroji možda i je lakše plakati u mercedesu nego na klupici,
koprcati se u depresiji u welnessu na stolu za masažu,
a ne na starom krevetu s napuknutom daskom,
ali jebga,
nije me mama odgajala s jednom jedinom misijom
(kao moju, friško booooooooogato udanu frendicu I.)
da se jbm di stignem dok sam mlada (ostanem trudna) i podam bogato...

ps. slijedila je mamine upute..trudnoća neuspjELa dva puta - krvi frajer-i,
treći put bingo!!!!!)

*******
blaženi oni koji se rode glupi i 'slijepi'...ne vidiš i ne znaš za sve pizdarije oko sebe...
ah pre-divno........

30.08.2006. u 15:23 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 22.08.2006.

dođe i taj dan..

Ponekad pustim suzu..onu izdajničku, koju bi najradije presušila još u očnom kanalu, ili ju progutala prije nego li dođe do usne...
uglavnom se pojavi kad ne treba..ovaj vikend je trebala..onako po defoltu..ali nije, izdajica....
opet sam zbrisala iz grada...otišla tek tako...na putu do kuće koja me često izvlačila iz onih stanja u koja me naj-draži zagreb tu i tamo dovede, prošla sam pored jedne koja će mi uvijek ostati draga i ista kao one 1998, bez obzira što joj posljednijh godina često mijenjaju fasadu...
u prvi tren nisam ju prepoznala, osim što je stajala na istom mjestu kao i posljednih 20-tak..nakaradni kič i popratni cirkus - baloni, trakice i mašleki........i onda sam shvatila..

pogodila u sridu..prava alkaruša..

zbrišem iz zgb-a i odaberem pravo mjesto i dan i čin – njegovo vjenčanje..

a on, on je moja prva ljubav, odnosno bio je..prva prava neiskvarena, nevina, ma sve ono što se inače nadrobi u ljubavnim romanima samo lišeno pre-velike patetike..
bilo je lijepo i trajalo je jedno ljeto...bar sam tako mislila..i tu sam se prevarila..
trebalo mi je nekoliko godina da se maknem..od njega, od uspomena, i da prihvatim činjenicu da je puno toga nepremostivog između nas..

sa 17 je teško shvatiti, razumjeti, prihvatiti da ljubav sama po sebi nije dovoljna..nakon kvazi prekida, sretali smo se godinama..to je bio najbolji dio..bilo je svejedno s kim smo bili..kad bi se vidjeli, bilo je preočito..nismo to ni skrivali..bili smo i nefer i varalice, sve najgore, ali nije nas bilo briga..
sve su ga htjele a ja sam likovala jer bez obzira na sve on je vidio samo mene..nisu me smetale ni one - njegove djevojke..znala sam da kad dodjem, tih par dana on je samo moj..
ja sam bila spremna na sve, to se i podrazumjeva u tim godinama..bila sam ponosna, prgava, drska ali manja od makovog zrna kad bi me on ljubio..

on je bio spreman voljeti me, do bola ako treba, ali ne i doseliti u Zagreb kad je upisivao studij..veliki gradovi nikad mu se nisu svidjali, gužva, stres, strka i sl još manje..zagreb je bio vrhunac..danas na to gledam kao tipični kompleks dečka sa sela, provincije, nesvjesnog svog potencijala koji se nikad neće moći razviti zbog jbnog straha..to je jednino što mu nikad nisam oprostila..

Tih nekoliko godina povremenog viđanja bilo je začinjeno mojom spremnošću da branim svoje ako zatreba..sela su (ma i gradovi) prepuna djevojčura koje samo čekaju priliku zagrebati negdje i uvaliti guzu u dobru kuću...vizualizacija je bila sljedeća..on se ženi, jer ona je trudna, neobavezna zabava završava prilično obaveznim krajem..i tu ja upadam..stižem zadnja, na dan vjenčanja, tražim svojih 5 minuta, i tu je lom...još jednom dokazujem da sam ta koja može preokrenuti svijet u sekundi, ako taj svijet činimo on i ja...ah te pred-dvadesete...jadno i komično da me sram..

već par dana on je njen..ona je prijateljica moje rodice, lokalna cura..Zbog nje se preselio u grad, veći grad, ne kao Zagreb, ali važno je da je ipak, zbog nje otišao na drugi kraj zemlje..
Za par dana on navršava 28 godina, ona je mlađa, nepune 22, a ja tu negdje u sredini...

Iako sam davno razriješila njegove konce, iako mi srce nije ni na tren zatreperilo, čak ni kad su me svi zlobno pitali da li sam pozvana, a ja sam s onom starom sigurnošću, smješkajući se odgovarala na sva pitanja nimalo zbunjena ili posramljena, žao mi je što bar jedna, ona izdajnička nije kliznula...onako, reda radi..napola sretnica, napola tuga...ah...

Ali drugačije i nije moglo biti..posljednje 4 godine nismo se vidjeli...ne slučajno već iz čiste namjere..on je znao kad dolazim, a ako nije, ja sam izbjegavala mjesta gdje se možemo sresti...bilo je teško ali izvedivo...tu i tamo bi pitali jedan za drugoga, ali svemu u svemu to se svelo samo na misli...s godinama smo shvatili da se ne možemo non stop boriti protiv vjetrenjača...tako je to..
Pamtim ga po staroj zajedničkoj slici, dječakom osmjehu i bezbroj riječi koje mi je šaptao....
I nisam se zapravo ni najmanje začudila tome kako sam tako mirna, s osmjehom, i nimalo znatiželje da ga vidim...

Kao da sam prošla pored bilo čije kuće, tek malo ljepše, kao da je ono mjesto tek obično mjesto kraj svakog puta, kao da je sve što je bilo neka izmaglica, ono nešto za što ne znaš da li se zapravo ikad dogodilo ili sam to izmislila da prikratim dosadu..

Vjerujem da je život kao stubište, prepuno stepenica, s ponekim gelenderom na koji se naslonis dok te stube umaraju na putu prema gore, s ponekim zavojem koji te brzo vrati u stvarnost ako te malo zanese..

On je bio moja prva stepenica, ona najšira, najčvršća..da sam ga prekoračila, nikad ne bila ovo što jesam..
Zato hvala dragi Z...poživio ti meni..sretan..



BONUS..

jutros mi je rodica (zlobno, ali opraštam joj)
poslala sliku koja me dobrano stisla

i u grlu
i u srcu
i u trbuhu
i medju nogama..



njegovu..s vjenčanja..

reci cu samo uh...
nemoguće je bilo ne-primjetiti da izgleda doista sretno...pa mi je nekako ipak lakše...

eto, nije bilo željene suzice,
ali jutrošnji feeling je bome sve nadoknadio..

22.08.2006. u 15:46 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 16.08.2006.

pandorina kutija..

neki dan sam se našla u prilici otvoriti pandorinu kutiju..
naravno da to nisam propustila, bez obzira na ono što je moglo slijediti..
be careful what you wish for, you might gonna get it...ha ha ha
red gorčine, red razočarenja, pa red nekog frustrirajućeg bola....

na dnu nisam našla nadu, već fckng nepobitnu istinu...

ali vrijedilo je...još jednom se uvjeriti da je L-u-z-e-r, i neodlučna kukavna pičkica od frajera..

frajer koji bi
j-e-b-o
al da ostane pošten...

kvazi-muškarac koji umjesto da zasuče rukave i učini nešto, čeka da drugi to učine za njega, razmaženo i strašljivo derište koje stoji po strani dok njegov prijatelj dobija batine od desetorice, pičkica koja nikad neće biti u stanju priznati istinu, ni sebi, ni drugima; vječna tampon zona...tako nekako, ako ga pokušam opisati ukratko...
frajer koji će radije kraj sebe imati ženu (čitaj manekenkicu) čija je dužina nogu 135cm,
dok će ona s iQ-om 135 biti prevelik zalogaj
ili poniznu tek punoljetnu djevojčicu koja još vjeruje da je on vjeran dalmatiner...

njegovim riječima, micek sam takav, o da...

sublimiram li - indolentno derle koje će uvijek biti dovoljno veliko da radi sranja, ali nikad dovoljno veliko da ih prizna, i počisti za sobom...

nismo se vidjeli nekih mjesec dana..nije bilo potrebe...bolje rečeno nisam imala potrebe...to ga je malo raspizdilo...ali jednostavno nije mi se dalo...u posljednje vrijeme sveli smo se (zahvaljujući meni) na održavanje mlakih prijateljskih kontakata, gdje on još uvijek, čini mi se, a pre-dobro ga znam nije prihvatio činjenicu da postoji netko, netko svakako bolji od njega...stvarno teška računica, ili bolje rečeno ego tripanje..

zvao me, prije odlaska na more, nisam htjela, mogla, stigla...zvao me nakon povratka u zgb; friendly poziv na ručak...zapravo perfect timing nakon veličanstvenog otkrivenja.....
otišla sam, jedva se suzdržavajući da mu ne stresem sve u lice, poput najgore pljuvačke i rigotine...jer zaslužio je bez rasprave..

ipak, suzdržavajući se, i smješeći poput najfinije dame i najpristojnije tatine djevojčice, shvatila sam, da sve to što sam slučajno saznala jednostavno nije moja stvar, niti moja briga, već njena, i da se to mene uopće ne tiče...
podatak koji sam doznala bio je samo potvrda na sve ono što sam prije mjesecima otkrivala, a sad dobila servirano na tanjuru...direktno i brutalno bez uljepšavanja...prilično neukusno i bljutavo, sve u svemu..

proveli smo ugodnih sat vremena, gdje smo se koliko toliko dotakli onih nekadašnjih granica prijateljstva..
šeprtljavo i spontano dao mi je do znanja koliko mu nedostaje ono što je bilo među nama,
i kako pokorna, mila i draga ONA, uz sve dugonoge&šupljoglave šuše sa strane ne može zamijeniti ono sve..
nije spuštao pogleda s mene, praveći se, onako dječački nevino, kad god bi uhvatila njegov pogled, da zapravo duboko razmišlja ili šta već...
više ne znam kako sve to protumačiti, previše kontradikcije za shvatiti čak i za ženu-vješticu..
namirisala sam na njemu taj neki ispremješani osjećaj straha, žudnje, žaljenja i ponosa...i odmak..
jer se sada tu više ne može ništa...
bespovratno sam otišla, tek povremeno svraćajući i puštajući ga na trenutke u život...i tu je u pravu..

nema sharinga i sL..ja sam rođena da budem prva..i točka..

bilo je dobro i lijepo...ništa više od toga..na kraju je nehajno prebacio ruku preko moga ramena, i zagrlio me, a ja, umjesto da repriziram onaj blesavi zaljubljeni smješak koji je uvijek bio na repertoaru nekad prije, odvrtim film, kako bi se moja Lju. osjećala da ovo vidi...
bekako mi i nije bilo do zagrljaja, za kojim sam do prije nekoliko mjeseci gorila,
meni je u glavi titralo da bi ja sada radije bila na jednom drugom mjestu s nekim dr..a ne ovdje s njim..

sad mala digresija na početak teksta...danas samo opet "otkrila" nešto što me na čitav tren uzdrmalo..
još jedno ime u njegovoj zbirci..samo potvrda na nedavne snove..
ne mogu si pomoći, izbaciti iz glave misao da sam ja mogla biti na njenom mjestu i sad doživljavati ovakva ponižavanja i prevare...
ne mogu ne razmišljati da i meni ne bi radio sve ovo što čini njoj...
zapitala sam se nije li upravo to odgovor što nije mogao donijeti odluku, pa sam ju ja donijela umjesto njega...čisto iz razloga jer ga dobro znam,
jer meni nikad nije imao obraza
i nebi mogao lagati, varati...svejedno je sad...dečko je u fazi izgrađivanja, reklo bi se.. :)

način na koji sam sve to saznala vrijedan je divljenja.....
nikad mu neću reći...to je moja zadovoljština...
u svakom trenu ja mogu otvoriti tu pandorinu kutiju i opet se podsjetiti koliko je on zapravo krivi, a ne pravi..

iako,
znam kako me je gledao neki dan, kako su mu blistale zjenice, kako mu se rukla tresla dok je čvrsto stiskao čašu..
sinoć sam pročitala stare poruke, mailove...sve je to drugačijeg tona do onog kojim se obraća drugima...
zašto je toliki seronja, kukavica, varalica nikad neću znati, kao ni to da li bi sa službenom titulom njegove djevojke bilo možda drugačije..

koliko je drag toliko je i mizeran...plitak dječak, odan samo lijepoj ženskoj vanjštini i pokornosti...a ja nikada neću moći niti htjeti u potpunosti zadovoljiti tu varijablu...

ponosna, a ne pokorna..

16.08.2006. u 09:21 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

0